hvala drage moje na tome što dijelite moju tugu i na lijepim riječima utjehe. Puno mi pomaže i olakšava otvoriti se i napisati svoje osjećaje jer je još teško i bez plača ne izvedivo razgovarati o tome. I hoću, isplakat ću se, neću to gutati u sebi, to je prvo što mi je doktorica rekla: mama, plačite izbacite to iz sebe, to je vaša beba, vaš gubitak i isplačite ga. samo tako ćete krenuti dalje. Zahvalna sam njoj što se postavila kao čovjek, zahvalna sam i vama što ste me saslušale. Imam se čemu veselit i zbog koga moram biti jaka. Moja bebica će uvijek biti u srcu, praznina zbog njenog gubitka će ostati ali vrijeme će ublažiti bol a mi probati ponovo. Ovo će sve biti samo ružan san. Draga MarijaŠ, ma imamo muž i ja zajedničke planove, naravno da ih imamo, ali uvijek mi se smijao kad bi počela priče o jaslicama, vrtiću ili o nekim stvarima koje su bitne ali par godina ispred nas(on je to zvao,stogodišnji plan), a sad je i sam to počeo raditi. Al eto. Hvala vam drage moje, od .
Pozz drage mame i one koje zele da to postanu :) neznam odkud bi krenula jer je ovo moj prvi post uopce vezano za trudnocu...ja sam bila na kiretazi prije 2 dana,fizicki citav ovaj proces nisam osjetila al psihicki je tesko...bila sam tek u 6-oj sedmici trudnoce,al sam se puno vezala za moju nesudjenu bebicu :( oprostite na dugackom tekstu ali sto vise pisem-lakse disem.Nadam se da je neko aktivan na ovoj temi i da cu dobiti bilo kakav komentar...zelim vam svima svu srecu
Pozz drage mame i one koje zele da to postanu :) neznam odkud bi krenula jer je ovo moj prvi post uopce vezano za trudnocu…ja sam bila na kiretazi prije 2 dana,fizicki citav ovaj proces nisam osjetila al psihicki je tesko…bila sam tek u 6-oj sedmici trudnoce,al sam se puno vezala za moju nesudjenu bebicu :( oprostite na dugackom tekstu ali sto vise pisem-lakse disem.Nadam se da je neko aktivan na ovoj temi i da cu dobiti bilo kakav komentar…zelim vam svima svu srecu
Draga trudilica,
zao mi je sto si to morala proci. Prvi dani su najtezi i znam kako to djeluje na psihu. Ja sam isto tako izgubila bebu sa 9 tjedana i mislila sam da sam ja kriva, međutim kasnije sam shvatila da je jednostavno tako moralo biti. Sada, nakon dvije godine imam malog frajera kraj sebe koji mirno spava jer zna da ga mama cuva :)
Polako dođi k sebi i probaj ponovno. Zelim ti svu srecu da uspijes 
Život se mijenja od tame do sunca, kad kraj tvog srca još jedno zakuca!
Nisam imala takvo iskustvo, ali imala je moja šogorica. Par godina pokušavaju imati bebu, ali nikako i već su razmišljali o potpomognutoj oplodnji kad je ona ostala trudna. Stvarno su bili sretni, ali nažalost kad je bila 10 tjedana trudna, uzv je pokazao da bebi ne kuca srce. Išla je i drugom doktoru, ali je i on potvrdio isto pa je išla na kiretažu. Prošla je godina dana od toga, ali još ništa od bebice. Bilo im je teško, ali pomirili su s tim i pokušavaju i dalje.
Pokušaj što manje razmišljati o tome i kad doktor da zeleno svjetlo, krenite opet. Znam da je to lako reći, a teško je ne razmišljati o tome, ali nema ti druge. Nadam se da ćete ubrzo uspjeti. Sretno!
Hvala vam drage moje na razumjevanju i lijepim rijecima,evo danas sam bila na kontroli(2 dana poslije kiretaze) i dr kaze da je sve super,moram se cuvati narednih mjesec,pa onda papa test pa cemo vidjeti sta dalje.Nestrpljivo cekam da taj mjesec prodje i da krenem ponovo uz Boziju pomoc...zelim vam svima da ostvarite svoje zelje,a moja je trenutno da dobijem bebicu zivu i zdravu aBd
Drage žene evo ja sam se danas tek uključila na ovu stranicu i drago će mi biti družiti sa vama.stranica je super u svakom pogledu ali evo željela bi s vama podijelit i svoj gubitak.bila sam trudna 10 tjedana dan prije pregleda dogovorenog osjetila sam jaku bol u donjem dijelu trbuha ali nisam stvarala paniku,ali sutra dan pretuzna vijest bebi ne kuca srce.nakon 4 dana napravljena mi je kiretaza,uspavali su me,nije me ništa bolilo fizički ali psihički je bilo grozno da nije bilo mog muža i majke ne znam kako bi izdržala,ali nije bio tu kraj nakon 7 dana s tim da ni jedan dan nisam krvarila dobila sam veliku temp. U noći mi je sijevnila jaka bol u lijevoj nozi i uitro je nisam osjećala.nakon cjelodnevne tramakaze po doktorima naisla sam na pametnog doktora koji mi je navečer ponovo obavio kiretazu jer me prvi put nisu dobro očistili,obavio mi je pod lokalnom i taj osjećaj i bol ne mogu opisat samo ne želim poželit nikome.dugo je nakon toga trajao i moj psihički i fizički oporavak.tri godine je prošlo od toga i nisam zatrudnila ali evo ja i muž smo sad u fazi kod provjereno dobrog doktora i nadamo se uskoro radosno vijesti.oprostite na ovako dugom postu ali doista sam tila ovo podijelit s vama i reći vam da unatoč boli koja uvik tinja ne gubimo nadu. :-) :-)
Sortiraj odgovore
Najstariji