Lijep pozdrav. Ja imam četvero djece. Najstariji sin bude uskoro 14, kćer je 12, treći sin je 6 i najmlađi 4. Prve dvije trudnoće su protekle u redu. Nakon par god. htjeli smo još jedno dijete, ali u 9. tjednu mi je doktor rekao da je plod odumro u 7. tjednu i morala sam na kiretažu. Pet mj. posle ponovo sam zatrudnjela, ali sam opet imala spontani i to u 12. tjednu. Bila sam na ultrazvuku i doktorica je rekla da srce ne kuca. Opet sam išla na kiretažu i to dvaput jer prvi put me nisu do kraja počistili. Dobila sam samo inekciju protiv bolova i nisam ništa osjetila, ali sam bila svega svjesna. Nismo odustali i pet mj. posle sam ponovo zatrudnila i rodila zdravog dečka, a dvije god. posle još jednog. Znači mame koje ste to prošle, ne gubite nadu. :) Meni su svi nalazi bili u redu tako da ne znam zbog čega je to bilo, ali je doktor rekao da se priroda pobrinula da ne bi posle bilo još gore.

Curke nisam nikada mislila da ću pisati na ovoj temi, ali lakše mi je kad sam pročitala Vaša iskustva i vidim da nisam jedina. Bila sam trudna 8 tj, Od početka nalazi nisu baš bili najbolji, nisam nikada ni vidjela na ultrazvuku svoju bebicu :( Beta se bila malo povećala i treća je padala. U subotu sam počela lagano krvariti, pa jače i u pon završila na hitnoj i na kiretaži. Cijelo vrijeme se nadala da će samo otići i da neću morat to prolaziti ali nažalost jesam :(
Fizička bol nije bila strašna ali ona druga je nemjerljiva. Cijelo vrijeme mi suze lile. Ne možeš ih zaustaviti.
Evo danas je četvrti dan od toga, osjećam se malo bolje ali daleko je to od mene stare, vesele i nasmijane. Fizički se relativno dobro osjećam, krećem i sve super! Ali psihički sam bila loše :( Mužu i meni je malo lakše jer smo vjernici pa u tome pronalazimo utjehu. Nisam ljuta na Boga, ali sam tužna.
Kako ste se vi sa tim nosile? Koliko Vam je trebalo da se vratite na posao i ostale aktivnosti?

Bok cure. Dosad nisam imala hrabrosti ulogirat se i vidjet što ima novo a kamo li pisat bilo šta, a posebno ne na ovoj temi. Bila sam trudna 19 tjedna kad sve krenulo po zlu, do tada je sve bilo u savrsenom redu i bila sam normalna zdrava trudnica. Na kontroli smo odma vidjeli da nešto nije u redu, mjehur moje bebe je bio skros pun i nije bilo uopće plodove vode. Odma su me poslali na Svetom Duhu i doktor mi je odma predložio da probamo ispraznit mjehur iz razloga što tada bi se oslobodio tlak i mozda bi se kanal otvorio i beba počela normalno piškit, to smo i napravili. Nažalost bilo je neuspješno, mjehur se počeo ponovo punit, nije bilo spasa. Bubrezi su vec bili oštećeni, imali smo malo veći izliv oko srca, plodovo vode nije bilo uopće, naša se beba strašno mučila. Morali smo prekinut tudnoću. U 21 tjednu su me primili u bolnici, primila drip i nakon par sati počeli su trudovi. U 2h u noći primila sam epiduralnu jer su bolovi bili neizdrživi, rodila sam mog anđela koji je umro prilikom rađanja, pupkovina je pukla jer je skoro bila atrofirala, već se neko vrijeme nije bio hranio. Posteljnica nije izlazila pa su mi morali napravit kiretažu. Hvala bogu da sam imala epiduralnu pa nisam ništa osjetila.i nakon mjesec ipol plačem svaki dan, To je bila naša prva beba, naš sinčić. 
Nakon 5 tjedana otišla sam na kontroli i doktor mi je reko da oporavak ide jako sporo, maternica se još uvijek čisti, ali nema aktivnih tjela što je jako bitno. Ponovo pijem ergometrin da se maternica stisne i iscjedi što je više moguće. Tako da sad ponovo krvarim. Na kontrolu moram ponovo nakon 3 tjedna i nadam se da će tada bit sve u redu. Razlog za sve ovo nije poznat, kromozomski je sve bilo u redu. Rijedak je slučaj i eto baš se nama to dogodoilo. Nadam se da će slideći put bit sve u redu. 
Ovo neću prebolit nikada, samo ću se vjerojatno naučit živjet s time, samomi treba malo više vremena. Sad znam da imam jednog anđela čuvara na nebu koji me čuva i čuvaćeme cijeli život

Drage žene, 
drago mi je da na ovaj način možemo dijeliti iskustva, iako u ne baš sretnim temama, no nekom drugom zgodom ćemo i na veselije teme.
Moja agonija je u tijeku. 8 + 2 tt i prije dva dana ustanovljeno na uzv da se više plod ne razvija i srčeko ne kuca te je preporučena kiretaža. Danas odem u bolnicu i nakon pretraga me poslali kući da čekam da sve zajedno krene samo od sebe, da je tako zdravije i bolje za neku buduću trudnoću. Problem je u tome što nemam nikakvih bolova niti krvarenja pa se bojim da li će to uopće krenuti i da li ima neke negativne posljedice ovakvo čekanje. Ako neka ima neko iskustvo, dobro bi došlo.

U ponedjeljak sam bila na kiretaži. Bila sam u 8. tjednu...beba se jednostavno nije razvila...grozno iskustvo za koje se nadam da više nikad neću morati proživljavati. Sad mi se sljedeći pregled čini miljama daleko..ne znam kako ga dočekati da vidim jel sve u redu i šta dalje....i jeli normalno da uopće ne krvarim? niti malo? Na kraju dana sam izvadila gazu koja je bila u rodnici i nakon toga nikakvo krvarenje...a pripremila sam se na potop...

Nakon kiretaže se manje krvari - bar prema mojim iskustvima. Prošla sam je dva puta - nakon gubitka prve bebe u 15tt kad me vakumom nisu dobro očistili pa sam nakon tri dana išla na kiretažu i radili su mi kiretažu nakon zadnjeg poroda kad je beba umrla u 37 tt - porod iz horora i onda na kraju kiretaža - bez opće anastezije. Jedan spontani sam preživjela doma prošle godine, išla sam samo na kontrolu da se vidi jeli sve izašlo samo a potpisala sam da ne želim na kiretažu. Četiri mjeseca poslije sasvim neočekivano ostala sam ponovno trudna.
Ovo mi je sada sedma trudnoća u 31tt sam - nadam se da će završiti dobro ovoga puta - premda živim u strahu doslovno svaki trenutak od kada sam napravila test: paničarim i plačem kad ga ne osjetim da se miče i onda ponovno mi dođu suze kad ga osjetim jer mi daje nadu da ću ga uskoro moći zagrliti.
Imam dvoje djece doma - oni su mi snaga i utjeha.

da i ja podjelim svoje iskustvo.. danas sam bila na kiretaži u Petrovoj.. danas bi nam bilo 9tt, a u ponedjeljak na uzv je bila prazna gv.. a prije 2 tjedna se vidio plod i otkucaji.. naravno da sam ostala u šoku kad sam saznala da je odjednom nema ploda.. njihova procjena-plod se rastopio :/ :( divota... uglavnom kiretaza sama je trajala 10-ak min.. prvo su mi dali normabele intravenozno, pa su mi u cerviks dali neku inekciju da odrveni.. ja se pola toga ne sjećam jer sam plakala ko kišna godina, a i ošamućena sam bila od toga svega skupa.. nakon kaj su me odpeljali u sobu počelo me užasno boliti pa sam tražila nešto protiv bolova i dobila ketonal inekciju...odležala sam dva sata i dobila nazad svoje papire i upute i išla sam doma.. bila sam na odjelu  pt2.. i sestra Zdenka koja je tamo mi je baš pomogla i tješila me.. uglavnom najgori dan u životu i drago mi je da je prošlo..