Kako se borite s trudničkim tegobama?

Mi smo svoje frendove dobro profirtrirali jos prije trudnoce. Neki od njih su u braku s djecom, neki u braku za sada bez djece, neki u vezi, a neki bez veze :-). Uglavnom svi oni su dalje ovdje i dalje se druzimo, samo smo druzenja malo prilagodili novom clanu. Evo i veceras mi dolazi jedan bracni par i jedan frend na druzenje. Ja stavim malca na spavanje i uzivam u druzenju sa prijateljima (tate nam nema, zato govorim u jednini). Hocu reci, ako se prijatelji udalje, onda nisu ni bili pravi, pa se nemojte njima ni opterecivati.

znam da je cinjenica da ak se neki prijatelji udalje, da onda nisu bili pravi....al opet mi nekak krivo...

Mi tih problema s udaljavanjem frendova nemamo.. Svi oni koji su bili tu prije nego smo se vjenčali i prije nego smo objavili da sam trudna, svi su i sada tu.. I redovno se družimo, idemo na kave, podjednako i s mojim i s njegovim društvom.. Imamo u biti sreću da imamo prave frendove. Od mene se od kako sam trudna udaljilo par članova obitelji.. Rođak i njegova žena koji već dugo pokušavaju dobiti dijete a ne ide im.. Od kako znaju da sam trudna, gotovo da mi se ni ne javljaju, a prije smo često bili i na kavama i na večerama.. Ali dobro, ni tim se ne zamaram baš previše..

a vjerojatno im je to jako tesko palo...moras ih pokusati razumjeti...

Ah, tako to u životu.. Imaš ekipu u srednjoj, pa ako ideš na faks, na faksu, pa se zaposliš, tu ih otpadne  dio, pa se udaš, pa tu još dio, i sad valjda još jedan dio. Oni pravi su naravno uvijek tu. I to je najvažnije. Meni je nekako najljepše zapravo u ovom periodu biti s mužem ili s mamom i sestrama (braće nemam). 
A što se tiče parova koji ne mogu dobiti djecu, a trude se neko vrijeme... Kako je njima teško vidjeti trudnicu, još k tome neku blisku, tako isto bi trebali smoći hrabrosti i veseliti se skupa.
Sveto sjedne na svoje. Barem se nadam. 

Kod nas ima svega. Onih sta sole pamet, oni sta daju normalne savjete, onih sto se ne javljaju od kad smo obznanili do onih koji se odjednom javljaju i druzili bi se iako su nas otkantali kad su dobili djecu i po mjesec dana ni na poruku ne bi odgovorili pod izlikom da nisu stigli radi djece.
Vecina nasih prijatelja ima djecu. Najgluplji savjet koji najcesce cujem je da se naspavam sad jer ko zna kad cu opet. Pa sam jednu pitala ako budem sad spavala po 20 sati hocu li to viska sta spavam moci koristiti za snagu kad ne budem spavala jer se beba spava?? Mislim stvarno, koji glupi savjet. Ono, danas je beba spavala 2 sata, ali nema veze preostalih 5 sati sna cu uzeti od onoga dana 6.5. kad sam spavala 12 sati  Jedna prija mi je rekla, eto sada ni vi vise necete moci izlaziti kao ni mi. Kao, konacno smo dosli na njihovo, sto bi nama bilo bolje. Doslo mi je da joj recem da ne izlazi jer je neorganizirana, al sam primucala. I tako, ima svega.

Čitam što pišete i moram reći da sam ja zahvalna dragome Bogu što imam ovakav krug prijatelja kakav imam jer ne znam kako bi bez njih izgurala cijeli ovaj period. Ja sam prva u društvu ostala trudna i kako sam u trudnoći ostala sama bez oca moga sina i živim sama u stanu ne znam kako bi to sve bez njih. Svi su mi jako velika podrška i ponekada mislim da je moja situacija zahvalnija nego kod normalnih parova. Samnom na ultrazvuk uvijek idu bar dvije-tri prijateljice, u shoppinge nas uvijek ide čopor, stalno nešto organiziramo tako da ne osjetim samoću. A kada rodim napravila sam im plan tko će kada i koliko biti samnom da mi glumi muža. Sreća mi je i to da su mi mama i sestra blizu pa mi i one mogu pomoći. Ja nekako nebi podnela da mi je kuća prazna kada dođemo iz bolnice. Sa svekrvom imam problem da puno priča i laprda da će biti potpora i podrška kada rodim a za vrijeme ovih 6 mjeseci trudnoće me dva puta vidjela tako da se ne uzdam puno u njenu potporu.

TeaOsijek pa zar uopce svekrva pita za tebe posto si u takvoj situaciji s "tatom"?