Obiteljsko okruženje u kojem odrastamo može snažno utjecati na naše odnose s drugima, čak i godinama kasnije. Psihoterapeut Patrick Teahan opisuje sedam obiteljskih obrazaca koji mogu ostaviti duboke emocionalne posljedice na djecu.
Način na koji odrastamo često utječe na to kako ćemo se kasnije odnositi prema drugim ljudima, graditi veze i nositi se s vlastitim osjećajima. Djeca koja odrastaju u nezdravim obiteljskim odnosima nerijetko iste obrasce prenose i u odraslu dob. No to ne znači da ih ne mogu promijeniti.
Razumijevanje odnosa u vlastitoj obitelji može biti važan korak prema promjeni, osobito uz stručnu pomoć.
Psihoterapeut Patrick Teahan, koji se bavi traumama iz djetinjstva, kroz svoj je rad primijetio da se određeni nezdravi obiteljski obrasci ponavljaju mnogo češće nego što ljudi misle.
Izdvojio je sedam tipova obitelji u kojima odrastanje može ostaviti emocionalne posljedice, piše Yourtango.
1. Jedan roditelj je agresivan, a drugi ga ne zaustavlja
U ovakvoj obitelji jedan je roditelj agresivan, nasilan ili se prema drugima ponaša loše, dok drugi ne uspijeva zaštititi djecu ili otići iz takvog odnosa.
Teahan objašnjava da agresivni roditelj često kontrolira novac, dom ili druge važne stvari, zbog čega se cijela obitelj prilagođava njegovu raspoloženju. Drugi roditelj pritom može učiti djecu da i ona stalno paze kako će se ponašati kako ne bi izazvala sukob.
Djeca često svjedoče tome da je drugi roditelj iskorištavan ili zlostavljan, a ponekad preuzimaju i ulogu osobe koja se o njemu brine.
Kada odrastu, mogu imati problema s povjerenjem i osjećati ljutnju jer ih roditelji nisu zaštitili. Neki ponavljaju obrasce koje su gledali kod kuće i ulaze u slične odnose, a posebno ih mogu pogoditi situacije u kojima osjećaju da ih partner ne sluša ili ne štiti.
2. Samohrani roditelj koji se previše oslanja na dijete
Ovdje nije riječ o tome da je samohrano roditeljstvo samo po sebi problem, nego o situacijama u kojima dijete prerano preuzima odgovornosti odraslih.
Roditelj se može oslanjati na dijete kao na prijatelja ili osobu kojoj povjerava svoje probleme, umjesto da mu pruži podršku i sigurnost koje su mu potrebne.
Teahan objašnjava da takva djeca često moraju zanemariti vlastite potrebe jer osjećaju da se moraju brinuti o roditelju. Ponekad se praktički sama odgajaju i preuzimaju brojne obveze.
U nekim obiteljima često se izmjenjuju i novi partneri roditelja, bez dovoljno razmišljanja o tome kako te promjene utječu na dijete.
Djeca mogu odrastati s osjećajem da su roditelju teret ili da su kriva za njegove probleme. Kasnije mogu imati potrebu stalno spašavati druge i preuzimati odgovornost za sve što se događa oko njih.
Takav osjećaj odgovornosti može ih pratiti dugo nakon djetinjstva, zajedno s tugom zbog odsutnosti drugog biološkog roditelja.
3. Razvod u kojem dijete mora birati stranu
Razvod sam po sebi nije štetan obiteljski obrazac, naglašava Teahan. Problem nastaje kada ga prate stalni sukobi, ogorčenost i loša komunikacija među roditeljima.
Posebno je teško kada jedan roditelj pokušava okrenuti dijete protiv drugoga. Dijete se tada može osjećati kao da mora izabrati stranu, a pritom često preuzima i osjećaje ljutnje ili povrijeđenosti jednog roditelja.
Takva situacija može narušiti njegov odnos s drugim roditeljem.
Djeca koja odrastaju u takvim okolnostima kasnije mogu imati poteškoća s povjerenjem i bliskošću. Neka počnu vjerovati da stabilne i zdrave veze zapravo ne postoje.
Teahan ističe da nam odnos roditelja često postaje prvi primjer onoga kako izgledaju brak i bliskost. Ako je taj primjer bio nezdrav, u odrasloj dobi potrebno je izgraditi drukčiju sliku partnerskog odnosa.
4. Obitelj u kojoj vlada stalni kaos
U nekim obiteljima djeca nikada ne znaju što ih čeka sljedećeg dana. Roditelji se neprestano razilaze i mire, obiteljske okolnosti stalno se mijenjaju ili obitelj živi u teškoj neimaštini i svakodnevnoj borbi za osnovne potrebe.
Teahan objašnjava da su u takvim obiteljima česta neispunjena obećanja i nagle promjene, pa djeca s vremenom mogu početi vjerovati da je takav život normalan.
Ponekad im nedostaju i osnovne stvari poput redovitih obroka, čiste odjeće ili stabilnog školovanja.
Djeca se mogu osjećati posramljeno zbog svojih životnih okolnosti i pokušavati pronaći podršku kod prijatelja ili učitelja.
Kada odrastu, mogu imati poteškoća sa stvaranjem osjećaja stabilnosti. Neki postaju izrazito samostalni jer su odmalena navikli oslanjati se samo na sebe, dok drugi teško organiziraju svakodnevni život.
Mogu biti i posebno osjetljivi na pitanja novca, čistoće i reda. Prema Teahanu, važno je da s vremenom osvijeste što im je tijekom odrastanja nedostajalo.
5. Obitelj u kojoj nema topline i nježnosti
U ovakvim obiteljima nedostaju ljubav, nježnost, podrška i osjećaj prihvaćenosti. Umjesto toga, djeca se često susreću s hladnoćom, omalovažavanjem ili prezirom.
Teahan objašnjava da takvo ponašanje roditelja može biti povezano s njihovim vlastitim neriješenim traumama, psihičkim teškoćama ili negativnim osjećajima prema sebi.
Pokazivanje osjećaja u takvim se obiteljima često smatra slabošću, a ranjivost se može ismijavati.
Djeca koja odrastaju u takvom okruženju mogu se i sama emocionalno zatvoriti ili, s druge strane, postati izrazito osjetljiva na ponašanje drugih.
Kada odrastu, mogu očekivati da će se i drugi prema njima ponašati grubo, a iskrena ljubaznost može ih zbunjivati.
Nekima je teško povjerovati da zaslužuju ljubav i prihvaćanje. Teahan ističe da je jedan od važnih koraka u oporavku upravo učenje da su vrijedni ljubavi, unatoč onome što su doživjeli u djetinjstvu.
6. Obitelj u kojoj svatko živi svoj život
Naizgled svi žive pod istim krovom, ali među članovima obitelji nema stvarne povezanosti.
Roditelji su često usmjereni na posao, prijatelje i vlastite obveze, dok se obiteljskim odnosima posvećuje vrlo malo pažnje.
Djeca u takvim obiteljima ponekad više vremena provode s bakama i djedovima ili roditeljima svojih prijatelja nego s vlastitim roditeljima.
Teahan objašnjava da je posebno tužno što se članovi takvih obitelji često jednostavno ne znaju povezati. Djeca mogu imati osjećaj da su im vlastiti roditelji gotovo stranci.
U odrasloj dobi mogu se teško emocionalno povezivati s drugima i imati osjećaj da uvijek stoje sa strane, umjesto da su dio nečijeg života.
Važan dio suočavanja s takvim iskustvom jest prepoznati koliko je roditeljska emocionalna odsutnost utjecala na njihovo odrastanje.
7. Obitelj koja izvana izgleda savršeno
Ovo su obitelji kojima je iznimno važno kako ih drugi vide. Izvana sve može izgledati besprijekorno, dok se problemi unutar obitelji skrivaju.
Teahan objašnjava da se u takvim obiteljima puno energije troši na održavanje savršene slike, umjesto na razgovor o osjećajima i rješavanje problema.
Obitelj može imati uredan dom, dobar ugled i uspješnu djecu, ali se istodobno iza zatvorenih vrata suočavati s ozbiljnim problemima.
Važno je pohađati pravu školu, imati ugledno zanimanje, dobro izgledati i ostaviti dobar dojam. Problemi se često doživljavaju kao znak slabosti, pa se o njima šuti.
Djeca pritom mogu osjećati snažan pritisak da budu uspješna i ispune očekivanja drugih, dok za njihove stvarne osjećaje nema dovoljno prostora.
Kada odrastu, mogu se boriti s perfekcionizmom, stalnim uspoređivanjem s drugima i strahom da će nekoga razočarati. Teško im može biti i pokazati tko su zapravo jer su odmalena učila da je važnije kako nešto izgleda izvana nego kako se doista osjećaju.
*uz korištenje AI
