Jedan je od najtežih zadataka svakog roditelja uspavati dijete kada ono uporno odbija zaspati. Čak i ako na trenutak zatvori oči, čim ga roditelj pokuša staviti u krevetić ono odmah počne plakati
I dok se neke majke mogu pohvaliti kako njihova beba spava tijekom cijele noći, druge muku muče s mališanom koji nikako ne želi zaspati.
Vjerojatno si već isprobala sve moguće trikove uspavljivanja svog djeteta, ali ono se i dalje uporno opire spavanju. Mukotrpno pokušavanje da dijete utone u san kod mnogih roditelja završava nervoznim plakanjem djeteta i zato postoji velik broj stručnjaka za čijim su tehnikama neki roditelji posegnuli kako bi riješili ovaj problem.
Na ove metode odmah zaboravi!
Iako je pregršt knjiga koje se bave odgojem djece i brigom o njima, za mnoge se stručnjake, čija imena stoje iza tih bestsellera, ispostavilo da im savjeti i nisu tako stručni.
Plakanjem do uspavljivanja
Jesi li čula za metodu uspavljivanja djeteta plakanjem? Riječ je o metodi čuvenog dr. Richarda Ferbera o kojoj je više puta pisao u svojim knjigama, a metoda je po njemu nazvana Ferberization. Riječ je o metodi koja koristi proces treniranja djeteta da zaspi tako što se izmori od plača. Pravilo je jednostavno: Nakon jednog tjedna vaše će novorođenče naučiti da mu plakanje ne donosi ništa, osim vašeg kratkog pojavljivanja i da ono ne vrijedi truda. Naučit će kako zaspati bez vaše pomoći, sugerira dr. Ferber, a s njim se kasnije složio i kolega Benjamin Spock.
Riječ je o metodi kojom su odgajane mnoge generacije, čak i današnje bake i djedovi. Kada bi dijete plakalo, mama bi ušla u sobu, potapšala ga, okrenula se i otišla te taj proces ponovila za 20 min, ovisno o trajanju plača. No, kasnije je otkriveno da je riječ o sasvim pogrešnom pristupu. Zašto? Daniel Shachter, klinički psihijatar i vodeći istraživač na području djelovanja ljudske memorije, objašnjava da je taj pristup pogrešan jer, iako dijete nema razvijen mozak, implicitna poruka koju dobiva kad ga roditelji ostavljaju da plače jest da svijet, odnosno njegovi skrbnici ignoriraju njegov plač te su ravnodušni prema njegovim osjećajima, što, naravno, ni jednom roditelju nije cilj.
Spavanje na trbuhu
Iako se mnogi savjeti dr. Spocka i danas koriste, neki su zamijenjeni, pa čak i diskreditirani. Značajan je primjer njegov poziv roditeljima upućen 1958., u kojem sugerira da bi djeca trebala spavati na trbuhu. To pravilo opravdao je činjenicom da za dijete koje spava na leđima postoji veća opasnost od gušenja ako bi dobilo nagon za povraćanjem. Iako na prvu zvuči kao legitimna briga, kasnija su istraživanja otkrila da spavanje na trbuhu povećava rizik od SIDS-a, odnosno sindroma iznenadne smrti dojenčeta, kao i da spavanje na leđima smanjuje rizik nastanka ovog sindroma.
