Ovo je stanje često i nitko za njega ne snosi krivnju pa za sram i strah nema mjesta. Važno je prepoznati simptome i potražiti pomoć, a uvelike pomaže pomoć partnera
"Nije svaka utučenost i bezvoljnost depresija, no ako takav osjećaj traje cijele dane kroz period od barem dva tjedna, treba zatražiti pomoć", napominje psihijatrica Elizabeta Radonić.
Iako se cijelu trudnoću pripremate za taj trenutak i veselite dolasku nove bebe, posve je normalno da ste nakon toga umorni, zbunjeni i zabrinuti. U prvom tjednu nakon porođaja nastupa stanje poznato pod nazivom “baby blues” (postporođajna tuga) koje je slično predmenstrualnom sindromu. Javlja se zbog hormonskog disbalansa u tijelu žene. Neurotransmiter serotonin usko je povezan s hormonom estrogenom koji naglo pada pri porođaju te to utječe na raspoloženje. Upravo zbog toga su žene općenito sklonije depresiji iako se ona postporođajna rijetko javlja i kod muškaraca.
Bitno je razlikovati postporođajnu tugu i depresiju
Takav osjećaj potpuno je normalan i vrlo čest jer čak od 20 do 40 posto žena iskusi postporođajnu tugu.
"U razdobljima tuge nakon porođaja, osim tužnog raspoloženja, žena može biti tjeskobna, razdražljiva, plakati bez vidljiva razloga, imati problema sa spavanjem i koncentracijom. Najvažnija razlika, osim u težini i trajanju smetnji, jest da postporođajna tuga ne umanjuje ženinu sposobnost da se brine za dijete, dok je kod depresije nakon porođaja ta sposobnost bitno umanjena", pojašnjava.
Bitno je razlikovati postporođajnu depresiju od često upotrebljavanog pojma “baby blues”.
Postporođajna depresija javlja se u otprilike 10 posto rodilja, a može se nastaviti na postporođajnu tugu. Uzroci mogu biti biološki (genetski, hormonalni), psihološki i socijalni.
Postporođajna depresija najčešće se javlja 6-12 tjedana poslije porođaja, a nekad i nakon godine dana. Kako biste prepoznali postporođajnu depresiju važno je pratiti simptome. Ključni su trajnije depresivno raspoloženje i/ ili gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti. Ovi simptomi trebali bi trajati otprilike dva tjedna, svakodnevno ili barem veći dio dana kako bismo mogli govoriti o poremećaju.
Postoji još niz drugih simptoma, ali oni nisu isključivo vezani uz posporođajnu depresiju, stoga nisu sigurni pokazatelj vrste poremećaja, nego samo njegove težine. Neki od simptoma su ekstremni - od nepomičnog ležanja u krevetu do hiperaktivnosti, pretjeranog spavanja ili pak nesanice koje nemaju veze s djetetovim potrebama, promjene apetita ili pretjeranog umora. Uz ove simptome, primjećuju se i tjelesne smetnje, poput pritiska u prsima, glavobolja, bolova u želucu, tjeskobe, razdražljivosti, osjećaja krivnje i beznađa te osjećaj nepostojanja ljubavi prema djetetu.
"Depresivnost može biti učestalija u nekim obiteljima što tumačimo uzrocima od genetskih do naučenog ponašanja, također neugodna/ružna životna iskustva (npr. nedostatak podrške, neželjena trudnoća, težak porođaj i mnoga druga) mogu imati utjecaja. Dakle, niz je mogućih uzroka te ne znamo unaprijed što kombinacija naslijeđa i iskustva donosi", kaže Radonić.
Podrška i razumijevanje okoline je najvažnije
Iznimno je važno da žena u to vrijeme ima apsolutnu podršku i razumijevanje okoline. Iznimno je važno da se žena ne osjeća krivom zato što dobiva pomoć te da je partner samoinicijativno ponudi, a ne da je žena mora tražiti sama. Svatko mora imati vremena za sebe, stoga je važno da partneri rasporede brigu o djetetu jer to nije samo ženina obaveza. Pomoć u skrbi oko djeteta znači zaista preuzeti dio odgovornosti (ne samo deklarativno ili uz predavanja i prodike). Budite strpljivi i pažljivi.
"Žena se ne smije osjećati krivom što dobiva pomoć. Ako je mora tražiti, već nije dobro. Partner, član obitelji ili prijatelj treba se nuditi sam", kaže Radonić.
Brigu oko djeteta treba ‘podijeliti’ te i žena i muškarac trebaju imati vremena za sebe. Uživajte u šalici čaja dok partner kupa bebu, a nakon što ona zaspi iskoristite vrijeme za razgovor i zbližavanje. Ili pročitajte nekoliko stranica drage knjige.
Reagirati na vrijeme i shvatiti da nitko nije kriv za ovo stanje
Važno je reagirati na vrijeme i shvatiti kako je postporođajna depresija česta te da nitko za nju ne snosi krivnju. Stoga za sram i strah nema mjesta. Ako partner ili članovi obitelji i prijatelji primijete da ženi treba liječnička pomoć, u tome joj moraju biti podrška te je ohrabriti da se obrati liječniku opće prakse koji će je dalje uputiti sukladno teškoćama koje osjeća.
"Danas postoje mnoge učinkovite metode liječenja depresije. One su potpuno individualne, stoga je važno zatražiti liječničku pomoć bez straha od osude ili sramote. Liječenje će obično pokazati rezultate već nakon mjesec dana, dok neliječene epizode mogu trajati mjesecima, a ponekad i nekoliko godina", napominje psihijatrica Radonić.
Simptomi postporođajne depresije
- depresivno raspoloženje i/ili gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti
- nepomično ležanje u krevetu ili hiperaktivitet i nemogućnosti smirivanja,
- pretjerano spavanje ili nesanica
- promjene apetita
- pretjerani umor
- somatske smetnje - npr.pritisak u prsištu, bolovi u želucu, glavobolja
- smetnje koncentracije i suočavanja sa svakodnevnim problemima
- gubitak samopouzdanja, tjeskoba, razdražljivost, ponekad i opsesivnost
- strah do razine panike;
- osjećaj krivnje, nemoći, beznađa
- povlačenje i izbjegavanje komunikacije s obitelji i prijateljima
- osjećaj nepostojanja ljubavi prema djetetu ili pretjerana zabrinutost za dijete
- negativne misli o djetetu i strah da mu se ne naudi
- suicidalna promišljanja
Najčešći uzroci depresije
Težak porođaj, neplanirana trudnoća, nerazumijevanje okoline, prijašnje depresije, loš odnos s partnerom, nedostatak socijalne podrške (oko 10 posto žena iskusi postporođajnu depresiju, a 20-40 posto postporođajnu tugu).
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.