Djeci je nelogično da se roditelji naljute na njih ako rade nešto što su od njih vidjeli i što je njima dopušteno
"Mrzim dječje riječi. Znate, one riječi poput "molim" i "oprosti". Zovem ih dječjim riječima jer ih moja sestra i ja stalno moramo koristiti, a naši roditelji nikad", prepričava u prvom licu dječju perspektivu profesor psihologije i psihoterapeut dr. Jaslin Salmon, autor knjige “Parenting: A Child’s Perspective”.
"Zašto mi uvijek kad nešto tražimo ili trebamo moramo reći ‘molim’, a kad smo zločesti moramo reći ‘oprosti’? Mama i tata rade milijun stvari koje mi ne volimo i koje nam se ne sviđaju, ali nam gotovo nikad ne kažu ‘oprosti’. I kad žele da nešto napravimo, nikad ne kažu ‘molim te’. Baš me zanima je li roditeljima jasno da mi učimo iz onoga što vidimo da oni rade, a ne iz onoga što kažu", kaže Salmon te savjetuje roditeljima da budu svjesni da djeca uče ono što doživljavaju i poput spužve upijaju ponašanja koja vide oko sebe te ih potom kopiraju.
"Roditelji se ponekad naljute i kazne nas. Katkad se sestra i ja smijemo jer nađemo nešto smiješno u tome. No tad nas roditelji još više kazne. Ponekad mi se čini da djeca nikad ne mogu pobijediti s roditeljima", govori autor i ističe kako ne razumije mnoge stvari koje roditelji rade.
"Ne volim kad je mama loše raspoložena jer mi tad ne dopušta da se igram u kadi, a to mi je baš zabavno. Jutros sam je pitao mogu li se igrati i rekla je ne. Kad sam je pitao zašto, odgovorila je kako ima puno posla i ne može biti sa mnom dok se ja igram u kadi. Odvratio sam joj kako sam već velik i da ne mora ostati sa mnom. Malo je promislila o tome i dopustila mi da se ostanem igrati sam. Sviđa mi se što me zna saslušati i dobro promisli o mojim riječima prije nego što mi nešto dopusti ili zabrani", ističe autor.
13 razloga zašto je vaše dijete razmaženo, a vi ste krivi za to
Kroz mnoge životne situacije, pisane vrlo jednostavnim jezikom, u prvom licu, Salmon približava situacije koje je doživio svaki roditelj, ali na njih u datom trenutku možda nije znao ispravno reagirati.
"Imam zeca. Ponekad me naljuti pa ga udarim. Roditelji se tad naljute na mene i kažu mi da sam zločest. Ne razumijem to. Oni mene znaju udariti pa se ne smatraju zločestima. A ako oni to rade, onda to mora biti dobar način za rješavanje problema, zar ne", pita se autor. Time pokušava objasniti roditeljima kako djeca uče od njih i često će kopirati njihova ponašanja. Djeci je nelogično da se roditelji naljute na njih ako rade nešto što su od njih vidjeli i što je njima dopušteno. Autor zato savjetuje da roditelji obrate pozornost na to.
