Zadnjih nekoliko desetljeća promijenio se način na koji se odgajaju djeca. Mališani sve jasnije i glasnije izražavaju svoje stavove i želje, a često izgleda kao da su šefovi u kući
Drzak, bezobrazan, tvrdoglav ili rođeni vođa, sve su to nazivi koji često opisuju ponašanje kod djece koja ne znaju svoje mjesto u obitelji. Često se za takvu djecu kažu da su razmažena te da im roditelji nisu postavili granice. Roditelji ponekad ne primjećuju da se dijete stvarno tako ponaša, a rodbina i prijatelji ne žele se miješati u odgoj.
Donosimo devet primjera koji ti mogu pokazati je li tvoje dijete drsko i trebaš li nešto promijeniti u odgoju.
1. Zove vas po imenu, a ne mama ili tata
To je genijalna taktika koja automatski uklanja roditeljski autoritet. Ako je dijete stvarno drsko ono će često naglašavati tvoje ime određenim tonom, možda čak dodati i tvoje prezime. To je isti način na koji se njemu obraćaš kada je napravilo nešto što nije smjelo.
2. Već u dobi od tri godine uopće te ne sluša
Iako još jako maleno tvoje dijete vrlo vješto izbjegava sve što mu kažeš da treba napraviti. Jednostavne rečenice poput: "Idemo jesti" ili "Stavi svoje cipelice na mjesto" kod njega ne izazivaju nikakvu reakciju. Možda već zna i prevrnuti očima kada mu nešto kažeš, tako da će nekad možda izgledati da već ima "čudne napadaje".
3. Bez problema prekida razgovor odraslih
Kada smo bili mali naše mame su obično govorile: "Sada odrasli razgovaraju". I tada je većina nas prestala govoriti. Bilo je potpuno jasno da je postavljena granica, a djeca su morala čekati da odrasli završe razgovor. U današnjem vremenu granice su se potpuno pomaknule. Djeca misle da su potpuni centar svijeta, ne samo kod roditelja, nego općenito u cijelom svemiru. Dijete će se jednostavno ušetati u razgovor odraslih i glasno izjaviti što treba.
4. Ne pita, nego izjavljuje
Umjesto da kaže: "Mama, mogu li se ići igrati sa svojim lutkama u dnevnu sobu?" drsko dijete će jednostavno izjaviti: "Idem se igrati s lutkama u dnevnu sobu". Iako si mu već možda rekla da treba pričekati i da se ne može igrati sada u toj sobi.
5. Tvoj pokušaj da uvedeš disciplinu prolazi potpuno neuspješno
Ti: "Ako ne budeš to napravio ići ćeš u sobu". Dijete: "Ti ćeš ići u sobu". Ti ne znaš što bi rekla na taj dječji odgovor.
6. Obraća ti se naredbom
Izjavna rečenica djeteta: "Mama, (ili vas zove po imenu), dođi".
7. Ne zanima ga što drugi misle
Kad je ovakvo dijete u pitanju, nikad se ne moraš brinuti o njegovom osjećaju za sebe. Izabrat će ludu odjevnu kombinaciju, staviti šešir na glavu i vrlo ponosno otići u vrtić. Izgledat će zadovoljno i sretno, i neće ga zanimati što drugi ljudi misle.
8. Počinješ sumnjati da su mu ruke vezane za bokove
... koliko ih drži na njima dok izjavljuje i naređuje.
9. Njegova omiljena fraza je: "Ti nisi moj šef!"
Odjednom shvatiš da je dijete koje je visoko samo 110 centimetara i ne može se samo brinuti za sebe, postalo tvoj šef. Ti se brineš za hranu, krov nad glavom, odjeću i sve njegove potrebe, ali dijete određuje što će se raditi i kada.
