Vrtić Igre za djecu 04. lipnja 2020.

Zašto djeca vole graditi šatore i utvrde i zašto je to dobro za njih?

Foto: Shutterstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

'Djeca na taj način upoznaju značaj privatne sfere i proživljavaju cijelu paletu osjećanja radosti, zabave i straha - pa to roditelji moraju podržati'

S dječjom maštom plahte i jastuci brzo se pretvore u nešto magično: šator i utvrde!

Kako djeca odrastaju, tako i oni žele imati mirno, tajno mjesto iz kojeg ne žele otići. Šator je njihova tajno skrovište.  Ali ta kreativna, tajna mjesta puno su više od same zabave, tvrde stručnjaci.  

Možda te zanima... Zašto se djeca vole igrati 'čudovišta' i da ih plašimo? Vrtić

Šatori su oduvijek bili dio djetinjstva, kaže David Sobel, profesor emeritus na odjelu za obrazovanje na Sveučilištu Antiohija i autor knjige “Children’s Special Places: Exploring the Role of Forts, Dens, and Bush Houses in Middle Childhood".

Djeca počinju graditi utvrde i šatore u zatvorenom prostoru oko 4. godine života, ustanovio je Sobel, a zatim sa 6 ili 7 godina počinju vani graditi razne utvrde, kućice na stablu, što je praksa koja se nastavlja i dalje. Metaforički i fizički, izgradnja utvrda odražava rast djece kao pojedinaca, kaže Sobel; oni stvaraju "dom daleko od kuće", bez roditeljskog nadzora. Utvrde također potiču kreativnost. 

Sve utvrde i šatori, prema Sobelu, imaju zajedničke osobine: sami su ih napravili, tajne su i nitko te ne vidi, a ti sve vidiš. Djeca su u njima sigurna - fizički i emocionalno. 

Šatori i utvrde su dječji privatni i sigurni svijet.  Tvrđave i šatori također potiču igru, što je korisno za djecu.

 | Author: Shutterstock Foto: Shutterstock

Tvrđave pomažu djeci da resetiraju svoj mozak, kaže Carol Stock Kranowitz, odgajateljica i autorica knjige “The Out-of-Sync-Child.”. Tama unutar šatora uklanja podražaj koji im nije potreban i pojačava ono što im treba - poput fizičke udobnosti i samoće. 

Kroz ovu igru dijete nauči gomilu stvari, tvrdi hamburški psiholog Michael Thiel. Dijete se oslobađa urođenog straha od toga da ostane samo. Jer, po Thielu, dijete misli da je najgore što mu se može dogoditi je to da ostane bespomoćno, samo i zaboravljeno. Skrivajući se u svom šatoru ili utvrdi djeca prerađuju taj strah i grade jednu vrstu nervnih podražaja - hoću li biti pronađeno? Djeca se raduju onom trenutku kada će se sretno završiti njihov povratak u dnevnu ili dječju sobu.

"Djeca na taj način upoznaju značaj privatne sfere i proživljavaju cijelu paletu osjećanja radosti, zabave i straha - pa to roditelji moraju podržati", savjetuju psiholozi.

Dakle, prije svega poštujmo prvo šatorsko pravilo: "Zabranjen pristup odraslima!" - i pustimo djecu da se nesmetano igraju. Mašti pritom nisu postavljene nikakve granice, sve dok se nema što polomiti.

Možda te zanima... Danski odgoj djece: 12 savjeta za sretno igranje Vrtić

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.