Jednostavne igračke mogu biti vrlo korisne, čak i obična kartonska kutija može poticati kreativnost, poručuju stručnjaci
Treba li suditi utjecaj igračke na dijete prema cijeni koju ćeš platiti? "Jednostavnije, praktične igračke koje mogu poslužiti za igranje djece i roditelja, i bolje su za razvoj djeteta", kaže liječnik Alan Mendelsohn, koautor novog izvješća Američkog udruženja pedijatara (AAP). Klasične aktivnosti s igračkama poput kocki za slaganje ili puzzli pomažu malim mozgovima da rješavaju zagonetke i razvijaju maštu i kreativnost.
Čak i kartonska kutija ima veliku vrijednost. "Najbolje igračke su one koje podržavaju interakciju između djece i roditelja. Kartonska kutija može se iskoristiti kako bi se dijete provlačilo kroz nju ili napravila kuća. Naravno da nećeš istu korist dobiti od tableta ili ekrana. Kada se djeca igraju s roditeljima događa se prava magija, bez obzira igraju li se s pravim igračkama ili kockama za slaganje", objasnio je Mendelsohn za Time.
Izvješće sugerira da stalna upotreba elektronike ometa razvoj govora kod djece, zamjenjuje važnu igru s roditeljima i dovodi do pretilosti. Američko udruženje pedijatara preporučuje da beba do 18 mjeseci ne bude pred ekranima, a djeca u dobi od 2 do 5 godina smiju biti najviše sat vremena.
"Što više znamo o ranom razvoju mozga, to više razumijemo potrebu za igrom koja je temelj ljudske interakcije. Nema ekrana, video igrica ili aplikacija koje mogu zamijeniti veze izgrađene dok se igraju s igračkama", objašnjava liječnica Aleeya Healey, voditeljica izvještaja.
Što Američko udruženje pedijatara preporučuje roditeljima:
- treba prepoznati što je najvažnija uloga igranja u djetinjstvu, a to je razvijanje toplih odnosa, punih razumijevanja i interakcije
- najedukatvnija igračka je ona koja potiče interakciju između roditelja i djece u bezuvjetnoj igri
- odaberi igračke koje previše ne stimuliraju dijete nego potiču razvoj mašte
- koristi dječje knjige kako bi razvili nove ideje i pretvarajte se zajedno tijekom igre s igračkama
- budi svjesna igračka i stereotipa koja potiču
- ograniči igranje video igrica maloj djeci. Ukupni broj sati ispred ekrana, uključujući televiziju i uporabu računala, trebao bi biti manji od jedan sat za djecu od dvije godine, a potpuno izbjegavati kod djece mlađe od 24 mjeseca. Djeca mlađa od pet godina trebaju se igrati s računalima ili video igrama samo kad je sadržaj prikladan za njih i uz prisustvo odrasle osobe
