U današnjem svijetu nije lako odgojiti dijete puno samopouzdanja, posebno zbog silnih vanjskih utjecaja. Nije dovoljno samo pohvaliti dijete, kako često mislimo, nego postoji nešto puno važnije.
Možemo pametovati i mudrovati o odgoju i vremenima, o vršnjacima i društvenim medijima. No, činjenica je da danas nije lako odgojiti samopouzdano dijete. Nije lako biti niti odrasla osoba sa solidnom dozom samopouzdanja, a kamoli odgojiti dijete koje odrasta uz sve moderne izazove tako da ima dovoljno samopouzdanja. To nije laka bitka koju moraš osvojiti.
Svaki roditelj želi pomoći svom djetetu i potaknuti ga da bude samouvjereno, samopouzdano, da zna da vrijedi, da zna da je bitno, da zna da je važno dok kroči svijetom. I svi imamo na umu istu stvar, pa često i isti cilj, ali ponekad je način na koji to radimo - pogrešan.
U jednom od epizoda podcasta On Purpose With Jay Shetty gostovala je razvojna psihologinja Aliza Pressman, koja je ujedno i autorica knjige „5 načela roditeljstva“ i vodi svoj Instagram kanal Raising Good Humans, i tada se pozabavila jednom od uobičajenih pogrešaka koje roditelji rade kad je samopouzdanje djece u pitanju.
Ono najbitnije što je istaknula jest ova rečenica: „Kompetentnost je ta koja gradi samopouzdanje, a ne pohvale.“
„Ako svom djetetu kažete da je nevjerojatno, neće se osjećati kao da je nevjerojatno. Stvar je u kompetenciji – da im pomognete da razviju vještine“, objasnila je Pressman. „A te vještine ne moraju značiti da su vrhunski violinisti ili tenisači. To može biti da znaju kuhati ili pospremiti suđe. Samo da budu funkcionalna osoba.“
To je nešto na što često zaboravimo. Naučili smo da je važno pohvaliti dijete, a hvalimo ih često zbog nekih stvari koje nisu nužno važne za njihovo samopouzdanje ili nemaju osnove. Ako ih naučimo da nešto naprave, oni će se osjećati daleko bolje jer će i sami znati da su nešto savladali i naučili. Da nešto – znaju i mogu.
Ono što je također istaknula Pressman je da roditelji često čine stvari umjesto svoje djece, čak i kada su sama djeca to sposobna, ali ih onda pohvalimo, misleći kako će im to ojačati samopouzdanje. Iako je, naravno, važno djeci dati do znanja da vjerujemo u njih, Pressman je za HuffPost istaknuta da je put do vjere u sebe zapravo kompetencija, dokazani osjećaj da smo dobri u nečem.
„Tada je naša pohvala zapravo autentično zrcaljenje onoga što već i sami znaju da je istina o sebi”, objasnila je.
Ta kompetencija o kojoj govori može biti na bilo kojem području, pa čak i u kućanskim poslovima. Već je ranije studija Sveučilišta u Minnesoti pokazala da su djeca koja su kao mala pomagala u osnovnim kućanskim poslovima bila samopouzdanija u odrasloj dobi od one koja nisu imala zaduženja u kućanskim poslovima ili su ih počela obavljati u tinejdžerskim godinama.
„Nemojte im dati zadatak i onda popraviti to jer vi to radite bolje", rekla je Pressman. „Neka postanu bolji u tome kroz praksu."
To ne moraju biti samo poslovi, nego mogu za početak biti stvari koje dijete već zanimaju jer će ga to dodatno motivirati da razvije taj zadatak ili vještinu. Sve što budu vježbali ili dosljedno radili, postat će njihova jaka strana.
Ono što može dodatno ojačati dječje samopouzdanje je podsjećanje na njihova postignuća kojih su svjesna. Na primjer, podsjetiš ih na jednu stvar koju ranije nisu mogli ili znali, a danas rade vrlo dobro.
Samopouzdanje je u današnjem svijetu vrlo važno i isplati se raditi na tom!
