Bratske svađe, odnosno svađe i razmirice između braće i sestara, znaju to svi roditelji, gotovo su svakodnevna pojava. Nekad osjetimo potrebu umiješati se odmah i riješiti to po svom, a nekad jednostavno – pustimo.
Roditelji dvoje ili više djece znaju da ne mogu očekivati da će se njihova djeca uvijek besprijekorno slagati. Razmirice, svađice, preprike, pa čak i ono čega se najviše pribojavamo (kad se u cijelu priču uključe i „šake“) gotovo su svakodnevna pojava. Ili barem vrlo česta. Neki će samo odmahnuti rukom i reći „ma, to je normalno, proći će ih“, a drugi će čupati kosu s glave i smišljati kako još mogu zaustaviti to. No, možda je odgovor i rješenje negdje između.
Ponekad svađe između braće i sestara nisu baš posebno dramatične i rješavaju se u nekoliko minuta, bez potrebe za intervencijom odraslih. Iako je razumljivo da roditelji osjećaju tjeskobu i nervozu kada čuju da im se djeca svađaju, važno je shvatiti da su sukobi među njima prirodni. Međutim, kad svađe postanu intenzivnije, složenije, pa čak uključuju i fizičku agresiju, onda sve postaje malo ozbiljnije i zahtijeva nekakvu (re)akciju. Uzimajući u obzir razlog i veličinu svađe, možeš izabrati između dva moguća puta: dopustiti svojoj djeci da sami riješe svoje probleme ili se uključiti u posredovanje.
Glavni razlozi svađa između braće i sestara
U nekim su obiteljima svađe između braće i sestara praktički dio svakodnevne rutine. Svaki dan se pojavi neki sukob zbog kojeg roditelji izgube strpljenje. Općenito, razlog za sukob je obično nebitan, barem sa stajališta odrasle osobe: tko će pojesti posljednji komad pizze, tko će se igrati s najnovijom igračkom ili tko ima vlast na daljinskim upravljačem za TV.
No, ispod ovih naizgled trivijalnih i beznačajnih povoda za svađu krije se često dublji problem. Govorimo o tipičnom suparništvu između braće i sestara, koje u svojoj suštini zapravo ima potrebu za roditeljskom pažnjom. Zavist, ljubomora i potreba za natjecanjem često dovode do toga da se djeca međusobno sukobljavaju oko pitanja koja se čine trivijalnima, ali su često usmjerena na privlačenje pozornosti ili pokušaj dobivanja naklonosti roditelja.
Možeš ih pustiti da to sami riješe
Velika je istina da često nema razloga da se miješamo u svaku međusobnu svađu naše djece. Zapravo, ako interveniramo svaki put kad se oni sukobe, to može biti štetno i za svako dijete ponaosob, ali i za njihovu povezanost. Kako bi djeca razvila društvene vještine i stekla alate za upravljanje vlastitim emocijama, kao i za rješavanje sukoba s drugim ljudima, bitno je da se suoče s izazovima.
No, postoji jedna stvar koju moraš imati na umu. U većini situacija, jedno dijete ili oboje će od nas tražiti da se umiješamo u svađu. “Mama, Ivan mi uzima igračke!”, “Tata, Ina me udarila!”. U tim slučajevima oni traže da jedno od vas stane na njihovu stranu i kazni njihovog brata ili sestru, naravno.
Kada je potrebno intervenirati
Kada svađe između braće i sestara eskaliraju i javi se agresivnost i nasilje, bitno je intervenirati i okončati sukob. Osim toga, mora biti jasno da nasilje nije dopušten način rješavanja problema i da se tako ne brane ničija prava. Moramo ujedno paziti i da dijete ne ozlijedi samo sebe, slučajno ili namjerno. U tim slučajevima moramo biti čvrsti i dosljedni kako bi naša djeca shvatila da udaranje, vrijeđanje i naguravanje nisu prihvatljivi.
Što treba uzeti u obzir kada se upuštaš u svađu
Ne gubi živce
Najvažnije je pokušati ostati smiren i govoriti tihim i sporim glasom, čak i ako nas situacija može izluditi i natjerati da izgubimo strpljenje. Ako želimo da djeca ne pribjegavaju nasilju kako bi riješila probleme, moramo prenijeti poruku da je važno zadržati smirenost, čak i kad smo ljutiti i frustrirani.
Prilagodi poruku
U isto vrijeme, kad god svojoj djeci usađujemo vrijednosti kroz dijalog, bitno je prilagoditi svoj vokabular njihovoj dobi, kognitivnim razinama i sposobnosti razumijevanja. U suprotnom, neće razumjeti našu poruku.
Potiči dijalog i poštovanje
Djecu trebamo zamoliti da nam kažu razlog svađe kako bismo bili sigurni što je točno izazvalo sukob i kako bismo im mogli pomoći. Aktivno slušanje i međusobno poštovanje je ono što ne smijemo zanemariti.
Dok razgovaramo s djecom oko svađe, moguće je da ćemo tijekom razgovora morati nekoliko puta zaustaviti razgovor kako bismo ih podsjetili da poštuju međusobne argumente i da ne prekidaju jedno drugo dok pričaju. Osim tog, važno je naglasiti da cilj nije pronaći nekoga koga će okriviti ili odlučiti tko je u pravu, već riješiti sukob dijalogom. Važno je dati prostora svakom djetetu kako bi moglo izraziti ono što osjeća i misli, bez osuđivanja ili umanjivanja svojih emocija.
Važno je da se ne uplićeš odmah u svaku svađu između svoje djece. No, ako situacija izmakne kontroli, tada ćeš morati prekinuti svađu i posredovati u pronalaženju rješenja sukoba.
