Najstarije dijete u obitelji uvijek ima jednu malo veću dozu odgovornosti, bez obzira na spol. No, čini se da postoji ipak određena razlika između najstarije kćeri i sina…
Nije lako biti najstarije dijete u obitelji. Zna to svako najstarije dijete i isto će i priznati. Biti najstarije dijete sa sobom nosi određene povlastice, istina, ali i daleko veću odgovornost. Možda možeš prvi/a od svih ostati budan do malo kasnije, ali zato ćeš upravo ti voditi mlađe do škole ili ih izvesti u park… I u svemu tom nekako nam se čini – ne postoji istraživanje na tu temu, ali mislimo da će se mnogi složiti – da je u istoj situaciji veća odgovornost na kćerima, nego na sinovima u ulozi najstarijeg djeteta.
Nedavno je jedno istraživanje pokazalo da su najstarija djeca najčešće anksiozna, baš kao i djeca jedinci. Tko će znati je li stvar u tom da smo i mi sami daleko anksiozniji kad smo prvi put roditelji ili je stvar u tom da na tu najstariju djecu stavljamo previše odgovornosti? Vjerojatno svatko ima neku svoju varijantu objašnjenja, ali činjenica je da su najstarija djeca najodgovornija. E, sad, zašto je s najstarijim kćerima još veća razlika nego sa sinovima… Tko zna. Ali ovako generalno sigurni smo da je.
Važno je uvijek imati na umu da je to najstarije dijete – ma koliko bilo starije od ostale djece – ipak dijete i da se prema njemu trebamo odnositi kao prema djetetu. Evo nekih rečenica koje bismo morali češće, ako ne i svakodnevno, govoriti svojim najstarijim kćerima.
U redu je brinuti se.
To je možda ili vjerojatno stereotip – najstarije kćeri često se osjećaju kao da se moraju brinuti za svu mlađu djecu. No, istovremeno, činjenica je i da mi kao roditelji na neki način očekujemo da će se to i dogoditi, čak i ako mi ne napomenemo to. Najstarije kćeri često se s vremenom jednostavno nauče brinuti za braću i sestre, za kućanstvo, pa čak i roditelje. I nekad im nedostaje zapravo potvrda njihovih briga.
Važno je, stoga, podsjetiti svoju najstariju kćer da je u redu brinuti se, da nema ništa loše u tome, ali da je ključno pronaći suočiti se s tim da treba živjeti bez neprestane brige.
Ti si bitna.
Ovo je nešto što bismo trebali govoriti svakom svom djetetu svakoga dana. No, najstarija djeca su često ona koja se osjećaju pomalo po strani. Ne znači to da su zanemarena na bilo koji način, nego jednostavno možda bolje razumiju sve što se oko njih događa i shvaćaju da sad nije njihov red – za bilo što, pa čak i za mamu ili tatu. Zato je važno podsjetiti ih da su važni i da zaslužuju pažnju.
Možeš raditi i biti što god želiš.
Većina problema koji se javljaju kao „sindrom najstarije kćeri“ su vezani uz rodne uloge. Sasvim logično je da će najstarija kći preuzeti kućanstvo ili brigu za djecu ako mame nema u blizini. I to samo zato što je – najstarija kći. Može se to dogoditi i najstarijem sinu, ali čini nam se ipak da je to u puno blažoj varijanti. Važno je najstarijoj kćeri dati do znanja da njezina vrijednost nije vezana uz isključivo brigu o braći i sestrama.
Volim te zbog onoga što jesi.
Upravo zbog svojih obveza koje često preuzimaju – skrbi za mlađu djecu, brige za kućanstvo i slično – nekad kad im kažemo „Volim te“, to može zvučati kao „Volim te zbog svega što činiš“. A to nije istina. Zato je važno naglasiti i dovoljno puta reći svojoj najstarijoj kćeri da ju voliš zbog onog što jest i kakva jest. Tako će se osjećati kao da ih slušaš, vidiš i stvarno voliš zbog njih samih.
