Otkad je prije tek nekoliko dana Netflix objavio svoj dokumentarac o čovjeku koji je svojom spermom sudjelovao u stvaranju jerojatno i više od 1000 djece diljem svijeta, uvjerljivo je najgledaniji na toj platformi. S razlogom.
Zamisli da ti padne na pamet da želiš imati puno djece na ovom svijetu – stvarno puno. I počneš zato dijeliti svoju spermu po svijetu – velikodušno i s istinskim razumijevanjem za sve one koji trebaju tvoju pomoć. Činiš dobro, činiš uistinu nesebično djelo vrijedno divljenja. Dive ti se svi kojima pomogneš, zahvalni su ti do neba i nazad.
I negdje na tom putu tvoja zamisao preraste sve granice, postane veća od ičeg što si zamišljao na početku, postane… nešto potpuno pogrešno. Toliko pogrešno da je gotovo svima koji za tvoju priču čuju ona djeluje potpuno nezamislivo, suludo, bizarno. Zamisli da postaneš otac više od 1000 djece na ovom svijetu – a prema nekim proračunima ta je brojka mogla biti čak i blizu 3000.
Jonathan Jacob Meijer je njegovo ime i upravo on je razlog zbog kojeg je nastao Netflixov dokumentarac „Čovjek s 1000 djece“. Tog danas 42-godišnjeg Nizozemca krasi bujna, kovrčava, duga, plava kosa, lijep osmijeh, lijepo građeno tijelo… I spremnost da donira svoju spermu svakoj ženi koja iz bilo kojeg razloga ne može zatrudnjeti prirodnim putem. No, njega u dokumentarcu nema i u njemu nije pristao sudjelovati na bilo koji način. Štoviše, taj plavušan planira tužiti Netflix zbog tog dokumentarca. Inače, upravo je njegov izgled pomogao u odabiru baš njega kao donora, a najćešće se spominje - kosa.
Donirao je godinama, posvuda
Glavne uloge u ovom serijalu od tri epizode imaju roditelji djece koja nose polovicu gena Johnatana Jacoba Meijera. Oni koji su se zajedničkim snagama borili da sudskim putem ovom čovjeku zabrane daljnje doniranje sperme ikad više. A to je ono što mu je uistinu dobro išlo, mogli bismo reći.
Već 2017. godine Meijeru je zabranjeno donirati spermu u Nizozemskoj, nakon što su roditelji njegove djece – zbrojili 2 i 2, mogli bismo reći, odnosno udružili se u grupu i shvatili da je broj djece kojoj je on otac daleko veći od 25, koliko je garantirala (svaka) klinika u kojoj je donirao. Već tada su pretpostavili da je broj njegove djece veći od 100 zbog doniranja sperme u 11 različitih klinika.
Naime, donori ne bi trebali donirati različitim klinikama, a to garantiraju – svojim potpisom. Wow. Garantirao je i on. Samo, ups, lagao je.
Tako je Johnatan Jacob, čovjek koji je znao kako se uvući pod kožu mnogim ženama koje su željele postati majke, shvatio da bi upravo to mogao biti njegov poziv – biti otac što većem broju djece. I svoj je život posvetio tome, našao u tom smisao svog postojanja. Da sve bude još bizranije, on je zapravo želio biti u kontaktu sa svom tom djecom i biti im otac, poznavati ih i viđati, pa bi svakoj mami koja bi mu se usudila 'zaprijetiti' da će ga razotkriti, zaprijetio prestankom kontakta s djetetom.
Čak i prirodnim putem?!
Sa ženama se nalazio kako god bi njima odgovaralo: donirao je u klinikama, iznosio bi im iz svoje kuće svježe doniranu spermu, dolazio kod njih kući i donirao u njihovoj kupaonici, a ako bi one poželjele tako - čak i prirodnim putem. Da, upravo onako. Uglavnom samohranim majkama. No, kako su jedan veliki dio tih majki žene istospolne seksualne orijentacije, kao i žene u sretnim brakovima, češće je to bilo ipak uz pomoć čašice.
Kao što su 2 i 2 zbrojile nizozemske obitelji, tako je ta priča u nekom trenutku i obišla svijet. Jer obilazio ga je i ovaj višestruki otac – i kamo god da je odlazio, snimao je svoje vlogove za YouTube kanal. O trgovanju kriptovalutama, dalekim zemljama, smislu života, životnim filozofijama. I usput u svim tim zemljama donirao spermu i stvarao djecu. Sasvim slučajno ta su djeca sva redom plava i svijetle puti, pa cijela stvar izgleda još bizarnije, jer nam se nameće ona jedna suluda ideja...
Dok se pred vama vrti taj dokumentarac, često se zapravo morate podsjećati da je to uistinu dokumentarac, a ne neki znanstveno-fantastični film koji je izašao iz nekog kutka mozga vrlo maštovitog redatelja spremnog na prelaženje granica u svakom pogledu. A sve to se stvarno dogodilo. Ti ljudi diljem svijeta – pa čak i u našem susjedstvu, u Srbiji - stvarno imaju djecu koja imaju možda i više od 1000 polubraće i sestara.
Koliko ludo ovo zvuči?!
A zamislite koliko to je ludo to doživjeti.
Ta je brojka posebno u Nizozemskoj, zbog „rupe u zakonu“ još i veća, odnosno upravo je tamo najveći broj djece u nekoj zemlji. Ta se djeca, realno, mogu sresti danas ili jednog dana, upoznati, pa čak i zaljubiti. Naime, postoji nešto što povećava tu vjerojatnost, a to je genska privlačnost. Dokazano je da se osobe koje nisu svjesne svoje genetske povezanosti lakše i brže svide jedno drugom. To se u popularnoj kulturi povezuje s princezom Leiom i Lukom Skywalkerom, koji su se zaljubili, ne znajući da su bliznaci.
Daljnji tijek događaja nećemo niti zamišljati i znamo kako se naziva, kao i zašto nije baš društveno prihvaćen, odnosno zašto je – zabranjen. Ako se pitate osjeća li se Jonathan Jacob Meijer na bilo koji način krivim zbog tog što je napravio, odgovor je - apsolutno ne. Štoviše, i dalje se ponosi time, smatra da je napravio dobru stvar i sretan je zbog svakog djeteta koje je rođeno. Tako sam kaže.
Puno bi se još toga, na puno razina, dalo ispričati i napisati na temu ovog dokumentarca i ovog bizarnog čovjeka, ali najbolje je jednostavno – pogledati ovaj serijal od tri 40-minutne epizode. Tek toliko da se sjetite da – kad mislite da ste sve čuli, uvijek ima nešto što vas može šokirati i iznenaditi…
