Definirana je kao nemogućnost trudnoće ili trudnoće do poroda nakon rođenja jedne ili više biološke djece. Sekundarna neplodnost donosi vlastitu jedinstvenu tugu paru koji pokušava začeti
Amira Posner je majka troje djece. Za Scarymommy je napisala priču o sekundarnoj neplodnosti s kojom se susrela nakon što joj je kći napunila godinu dana.
"Nikad nisam ni čula za sekundarnu neplodnost sve dok je sama nisam doživjela. Definirana je kao nemogućnost trudnoće ili trudnoće do poroda nakon rođenja jedne ili više biološke djece. Sekundarna neplodnost donosi vlastitu jedinstvenu tugu paru koji pokušava začeti", napisala je.
"Sekundarna neplodnost nije rijetka pojava, a može biti povezana s brojnim čimbenicima koji su nepredvidivi. Uzroke sekundarne neplodnosti valja tražiti kako od strane žene, tako i od strane muškaraca. Najčešći uzrok sekundarne neplodnosti u žena je upala i upalna zdjelična bolest nastala nakon porođaja ranije djece (ili djeteta), komplikacije tijekom porođaja ili u babinju (endometritis, potrebe za kiretažom nakon porođaja i slično), operativno dovršenje trudnoće (hitni carski rez, primjerice), kirurške intervencije (upala apendiksa, peritonitis, itd). Od strane muškaraca, određene sistemske bolesti jatrogeno mogu privremeno ili trajno smanjiti oplodnu sposobnost, kao što je primjerice liječenje malignih bolesti kemoterapijom i/ili radioterapijom, operacije testisa (orhidektomija, jednostrana ili obostrana), upalno promijenjeni sjemenovod, a katkada je i idiopatska, odnosno pad oplodne sposobnosti nejasnog uzroka. Liječenje sekundarne neplodnosti uglavnom zahtijeva multidisciplinarni pristup specijalnosti koje pokrivaju navedene poremećaje, iscrpnu dijagnostiku i izbor liječenja na temelju objektivnih nalaza", objašnjava dr.sc. Erden Radončić, spec. ginekologije i opstetricije.
Prenosimo priču ove mame:
Kada je naša kći napunila jednu godinu, krenuli smo raditi drugo dijete. Oduvijek sam željela da bude mala razlika među njima. Nažalost, to se nije dogodilo odmah, a ni nakon šest mjeseci. Prošlo je još nekoliko mjeseci i otišla sam k obiteljskom liječniku. Uvjeravala me je da je sve u redu ali me je i istodobno proaktivno uputila kliniku za plodnost. Stalno sam govorila da će se to dogoditi. Ipak, ako se to dogodilo jednom tako lako bez ikakve intervencije, zašto se to nije ponovilo?
Kako je vrijeme prolazilo bez uspjeha, postala sam, u najmanju ruku, emocionalno krhka. Osjećala sam se kao da je svaki mjesec vožnja toboganom. Prva dva tjedna u mjesecu bila sam na vrhu, početku vožnje, a nakon ovulacije, sa svakim danom, sve bliže kraju tobogana, na dnu. Usponi i padovi bili su neizbježni. Počela sam se izolirati od ljudi. Osjećala sam se 'neispravnom', kao da nešto nije u redu sa mnom i da će moji prijatelji saznati. Stvar je u tome da, osim ako ste sama nisi doživjela neplodnost, ne možeš shvatiti ogromnu bol koju trpe žene koje se svakodnevno suočavaju s tom bitkom. Zapravo, postoji mnogo tuge za svakoga tko se suočio s dijagnozom. Nemogućnost da zatrudniš nije tema za razgovor čak i među bliskim prijateljima. Dakle, vlada tišina.
Vodič kroz liječenje neplodnosti - korak po korak
Kao i stigma neplodnosti, početak liječenja bio je jednako bolan. Moj suprug i ja prošli smo kroz sva ispitivanja i na kraju otkrili da se bavimo prvenstveno muškim faktorom neplodnosti. A ja sam imala iz drugih čimbenika uključujući maternicu u obliku srca i blage imunološke probleme. Iako mi je bilo malo lakše kad je liječnica objasnila kako je problem u mužu, to je za njega bio veliki udarac. Za mene je to bilo kao da je moj identitet vezan za plodnost i to da sam plodna bilo je jako važno kao i većinu žena. Mislila sam: ja sam žena i to je moje pravo, uvjerenje duboko ukorijenjeno u našoj kulturi.
Uslijedile su tri inseminacije i još uvijek nije bilo trudnoće. Vrijeme je prolazilo i na testu su bili moje strpljenje, tolerancija i odnosi. I onda se to dogodilo. Nikad neću zaboraviti dan. Treći dan sam otišla na ultrazvuk kako bi započeli novi ciklus liječenja i liječnik mi je savjetovao da je za nas najbolja in vitro oplodnja (IVF). Nisam mogla vjerovati.
Godine 2006., mjesec dana nakon preporuke za IVF, uspjeli smo. Bio je to dug i naporan proces koji je uzeo svoj danak mojem umu i tijelu. Sjećam se da sam razmišljala, ako uspješno prođem kroz ovo, pomoći ću drugima koji imaju isto ovaj problem. Na kraju liječenja imali smo četiri zametka. Odlučili smo prenijeti dva, na treći dan. Bili smo uspješni i deset mjeseci kasnije rodila sam blizance.
Danas ubirem prednosti teškoća koje sam pretrpjela. Sve moje strpljenje i tolerancija kao roditelja, moje suosjećanje i razumijevanje za druge koji se bore, moja želja da živim život punom snagom. Čak i deset godina kasnije, tako sam ponosna što smo uspjeli.
Osjećala sam se i još uvijek se osjećam tako zahvalno, htjela sam se vratiti. Kad su se blizanci napunili dvije godine, počela sam voditi grupu za podršku ženama koje se bore s neplodnošću. Namjera mi je bila podržati druge koji su prolazili kroz iste izazove kroz koje sam prošla. Htjela sam podijeliti svoju priču zbog svih onih koje se bore s neplodnošću i prolaze kroz ovu groznu vožnju toboganom. Željela sam im pomoći da uživaju u vožnji, gledajući horizont iz uspona i padova.
Ono što sam naučila kroz svu svoju bol i patnju bilo je upravljati svojom situacijom i nositi se s njom, ne očajavati i ne biti toliko uronjena u vlastite probleme da nisam mogla uživati svaki dan na neki način. Razvila o sam tehnike koje pomažu meni i drugim ženama u borbi protiv neplodnosti.
Ono što sigurno znam je da je to iskustvo, sa svim svojim teškoćama, obogatilo moj život.
