Roditelji koji su doživjeli gubitak djeteta tijekom trudnoće ili na porodu znaju što su 'djeca nade' ili 'dugine bebe', ali postoji još jedan izraz: 'dijete sunca', koji se odnosi na dijete koje je rođeno prije gubitka djeteta
Svijet roditeljstva oduvijek je imao svoj jezik. Tijekom godina, neke od riječi pronašle su širu publiku i tako postale dio vokabulara roditelja. Jedna od njih je i 'dijete nade' ili 'dugina beba', koje se odnosi na dijete rođeno nakon spontanog pobačaja, gubitka bebe tijekom trudnoće, mrtvorođenja, smrti novorođenčeta ili drugog ranog gubitka djeteta.
Postoji još jedan izraz sličan djeci nade, a koji se još uvijek ne koristi toliko u svakodnevnom govoru: 'dijete sunca'. 'Dijete sunca' je ono koje je rođeno prije spontanog pobačaja, mrtvorođenja, smrti novorođenčeta ili drugog ranog gubitka djeteta. Baš kao što 'dijete nade', odnosno dugina beba predstavlja nadu nakon 'oluje' - 'dijete sunca' predstavlja mir i zatišje prije toga. Primjerice, dijete koje je izgubljeno često se zove anđeo, odnosno 'anđeoska beba'.
"Mnoge žene koje iskuse gubitak djeteta vjeruje da nešto nije u redu s njima, osjećaju se slomljeno i krive sebe za pobačaj. 'Dijete sunca' stoga im daje nadu da je sve moguće i da je gubitak djeteta nešto što se jednostavno dogodilo i na što nismo mogli utjecati", objašnjava Jessica Zucker, klinička psihologinja specijalizirana za reproduktivno zdravlje žena i dodaje kako taj izraz može imati različita značenja za različite obitelji.
"'Dijete sunca' može predstavljati razdoblje relativnog mira, odnosno razdoblje roditeljstva bez osjećaja krivnje", govori psihologinja i ističe kako nam korištenje simbola poput 'sunce', 'duga', 'nada' i 'anđeo' može pomoći razgovarati o gubitku i nadi.
Ona objašnjava kako su ti izrazi važni jer potvrđuju složenost trudnoće, gubitka djeteta i trudnoće koje slijede nakon toga. "Izgubiti željenu trudnoću nepromjenjivo utječe na način na koji se osjećamo o djeci koja su živa i o onoj koje čuvamo u našim srcima."
