Prvi korak u procesu oporavka od gubitka jest njegovo prihvaćanje. Osjećaj gubitka je osobni doživljaj i nitko nema pravo procjenjivati i suditi o tome kako je ženi koja ga je doživjela
Spontani pobačaj može biti vrlo bolan događaj u životu žene. Uz gubitak još nerođenog djeteta, gubitak je to i svih nada i snova o zajedničkom životu s njim.
Teško je ne zapitati se tada zbog čega se to desilo baš meni? Jesam li ja kriva? Je li moglo biti drugačije? Tražeći smisao u onome što se dogodilo javljaju se mnoge emocije: tuga, strah, bespomoćnost, sram, ali i ljutnja, razdražljivost, gubitak kontrole. No, na neka pitanja jednostavno nemamo odgovor, a burne emocije govore nam o težini koju osjećamo. Međutim, ponekad jedino što žena osjeća jest praznina, zbunjenost, nevjerica ili šok.
Glumica o spontanom pobačaju: 'Zašto sam se osjećala posramljeno i slomljeno?'
Razmišljanja o djetetu kojeg nema, poteškoće s koncentracijom i pažnjom, nezainteresiranost, pesimizam, još su neke od uobičajenih reakcija. Njima se mogu pridružiti i razni tjelesni simptomi: gubitak apetita (ili pretjerana glad), stalni umor, napetost, problemi sa spavanjem i mnogi drugi. Sve te reakcije jednako su vjerojatne i normalne u situaciji gubitka. Međutim, iako neugodne, one su ujedno i početna točka u budućem oporavku.
Kako si pomoći u procesu tugovanja i oporavka?
Prvi korak u procesu oporavka od gubitka jest njegovo prihvaćanje. Pri tome je važno da žena prihvati i izrazi sve emocije koje doživljava, bez obzira na moguće komentare (makar i dobronamjerne) okoline. Potiskivanje ili negiranje osjećaja može dovesti do psihičkih ili tjelesnih poteškoća. Osjećaj gubitka je osobni doživljaj i nitko nema pravo procjenjivati i suditi o tome kako je ženi koja ga je doživjela. Ponekad, žene imaju potrebu osamiti se i biti 'same sa sobom' ili samo s bliskim osobama, dok će dugima više odgovarati druženje i boravak među ljudima.
Osluškujte sebe, u redu je da budete sami, no razgovor s drugima često može pomoći. Ako osjetite potrebu za njim, potražite osobu od povjerenja. Razgovarajte o svojim osjećajima i razmišljanjima. Recite drugima što vam treba. Prihvatite razgovor s osobom s kojom se osjećate dobro i za koju doživljavate da vas razumije, bez obzira na to koje emocije i razmišljanja iskazujete.
Jedino vi znate kako se osjećate i što vam pomaže
Ako vam netko govori poruke koje vam ne odgovaraju, kao što su na primjer: 'nemoj biti tužna', 'nije to ništa strašno, pa niste se stigli ni povezati i upoznati', 'moraš biti jaka (zbog djece, partnera, okoline)', 'ne smiješ to osjećati' i slično, prekinite komunikaciju. Imate pravo na svoje osjećaje i razmišljanja i jedino vi znate kako se osjećate i što vam pomaže u oporavku.
Pročitajte iskustvo mame Tihane Kunštek: 'Pisanje mi pomaže da prihvatim gubitak djeteta'
Vjerujte sebi. Iako je bol ponekad jako teška, pokušajte biti s njom bez pretjerane upotrebe lijekova, alkohola ili cigareta. Budite strpljivi. Dajte si dovoljno vremena za oporavak. Pronađite vrijeme za odmor, ali nemojte biti ni previše pasivni. Podrška drugih, naročito bliskih osoba, uvelike pomaže u procesu oporavka. Ako vam je teško, nemate podršku ili osjećate da ne možete dalje sami, potražite stručnu pomoć.
Emocionalna spremnost za novu trudnoću
Važno je znati da je vrijeme potrebno za oporavak od gubitka vrlo individualno. U tom procesu moguća su razdoblja poboljšanja, ali i trenuci kada se možete osjećati lošije nego prije. No s vremenom, bol će postajati manja ili rjeđa. Naučit ćete s njom živjeti i ponovo ćete moći osjećati veselje, pozitivno razmišljati i radovati se životu.
Svaka žena za sebe najbolje može osjetiti je li emocionalno spremna za novu trudnoću. Slušajte svoj unutarnji glas. Oprostite se od djeteta koje se nije rodilo. Završite tu priču i tek onda krenite dalje. Iako će neke tuge ostaviti duboki trag u nama i iako neke događaje nikada nećemo zaboraviti, neka nova trudnoća bude početak života djeteta, neopterećenog nasljeđem prošlosti.
