Zlostavljanje može poprimiti svakakve oblike, a verbalno je tek jedno od njih, koje često shvaćamo olako i na njega odmahujemo rukom. No, nije uopće bezazleno i ne bismo ga trebali ignorirati.
Riječi ne ostavljaju posljedice vidljive oku. Niti one pozitivne, niti one ružne. Zbog tog se često olako prelazi preko izgovorenih ružnih riječi, i to bez obzira na to tko ih izgovara i kome. Često takve verbalne napadaje niti ne karakteriziramo kao nešto loše. I to je tako pogrešno.
Možda ne ostavljaju modrice, ali riječi itekako bole i ostavljaju neke nevidljive tragove koje je teško zaliječiti. Posebnu štetu mogu napraviti u onim najranjivijim godinama – dječjim. A upravo oni doživljavaju previše verbalnog nasilja, daleko više nego što bi bilo prihvatljivo. Naime, jedna anketa provedena na više od 1000 tinejdžera (djece u dobi od 11 do 17 godina) pokazala je uznemirujuće podatke. Oko 41 posto tinejdžera redovito su žrtve verbalnog zlostavljanja odraslih osoba u svom životu.
Dakle, svaki četvrti tinejdžer, već od 11 godina, izložen je verbalnom nasilju u svom životu, i to redovito.
Istraživanje je provela organizacija „Words Matter“, dobrotvorna organizacija usmjerena posebno na smanjenje verbalnog zlostavljanja i podizanje svijesti o njegovom potencijalu da doživotno ošteti mentalno zdravlje djece. Ova organizacija ukazuje na istraživanje razvoja mozga s Harvarda koje povezuje toksični stres s razvojnim problemima, a posebno ističu utjecaj ljubavi i povezivanja kao nečeg što moraju imati djeca svih uzrasta za izgradnju mozga.
Loše emocije
“To može utjecati na njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, njihov budući potencijal i sposobnost funkcioniranja kod kuće, u školi, na radnom mjestu i u društvenim situacijama”, izvještava organizacija Words Matter. Uz to, zlostavljanje je povezano s povećanim rizikom od tjeskobe, depresije, poremećaja prehrane, samoozljeđivanja, zlouporabe sredstava ovisnosti i samoubojstva.
Verbalno zlostavljanje prijavljeno u anketi ne dolazi nužno od roditelja. Ponekad su to učitelji, skrbnici, roditelji prijatelja, voditelji izvanškolskih aktivnosti i drugi, pokazalo je istraživanje. Najviše od svega zabrinjava to što više od polovice njih doživi takvo ponašanje jednom tjedno, a svaki deseti prijavljuje svakodnevno zlostavljanje.
U sklopu ankete djeca su konkretno opisala koje osjećaju dožive zbog verbalnog zlostavljanja:
- Tuga: 66%
- Nesigurnost: 65%
- Depresivnost: 53%
- Poniženost: 52%
- Sumnja u sebe: 46%
- Zabrinutost: 46%
- Sram: 45%
- Posramljenost: 44%
- Izoliranost: 32%
- Strah: 32%
Roditelji možda neće uvijek shvatiti jesu li njihove riječi verbalno uvredljive ili ne, a u nekim slučajevima, činjenica je, nije toliko jasno što se čini verbalnim zlostavljanjem, za razliku od fizičkog zlostavljanja koje može biti očitije. Ovaj se oblik zlostavljanja naziva također i emocionalno zlostavljanje, a američki Ured za žensko zdravlje definira ga kao "uvrede i pokušaje da vas se prestraši, izolira ili kontrolira". Bilo koja vrsta odnosa može uključivati verbalno zlostavljanje, ne samo roditelj/dijete.
Organizacija Word Matter iznijela je i primjere verbalnog zlostavljanja, koje uglavnom čine roditelji ili skrbnici. To su fraze poput: "Beskoristan si", "Glup si", "Ne možeš učiniti ništa kako treba", "Bezvrijedan si ,” i “Sramim te se.” Ovo je bilo pet najčešćih izreka u rezultatima, a više od polovice sudionika reklo je da odrasli namjerno izgovaraju te uvredljive riječi. Osim toga, 69% smatra da su njihovi roditelji pod stresom kod kuće, zbog čega tako govore, dok drugih 55% misli da je to zbog novčanih problema.
Kako se roditelji — i svi odrasli — mogu boriti protiv verbalnog zlostavljanja
Uvijek možeš bolje, naravno. Uvijek možeš postupiti drukčije, a možeš možda i i pokušati zaliječiti neke rane koje su možda već stvorene – istim sredstvom, odnosno riječima. Možeš promijeniti riječi. Umjesto onih koje smo već spomenuli, pokušaj ovo učiniti dijelom svog redovnog vokabulara:
Ponosan/na sam na tebe
- Možeš ti to
- Vjerujem u tebe
- Tu sam za tebe
- U redu je činiti greške, možeš učiti iz njih
U vrijeme kad se brojni odrasli i brojna djeca bore s različitim izazovima i nerijetko završe s raznim psihičkim poteškoćama, stanjima, važno je imati na umu koliko naša djeca trebaju da mi budemo prisebni i da ih na pravi način potaknemo da idu dalje.
