Ako se pitaš zašto dijete ne sluša što mu govoriš i ne čini ono što ga zamoliš ili čak narediš, sigurno te to izludi. No, iako se ne čini kao nešto što će ti prvo pasti na pamet, ali možda mu je potrebno više ljubavi, razumijevanja ili jednostavno drugačiji odgojni stil.
Svjesni smo činjenice da smo mi, roditelji, odgovorni za dobrobit i budućnost naše djece. Svjesni smo da smo mi ti koji im moraju usaditi navike i vrijednosti koje želimo da usvoje, te da će im one pomoći da vode normalan život. I ne, ne tražimo od mališana da nas bespogovorno slušaju i bez treptaja okom naprave baš sve što im kažemo. No, budimo iskreni, svako toliko se pitamo - zašto dijete ne sluša?! I nekad zaista trebamo da nas poslušaju i naprave ono što im kažemo da naprave, barem većinu vremena. Jer ako ne sluša i ne čuje što se od njega traži… Pa, sukobi u domu su svakodnevna pojava.
Činjenica je, i to moramo odmah na početku raščistiti, da niti mi odrasli ne volimo da nam se naređuje da napravimo ovo ili ono. Ne volimo kad nam govore što da napravimo, kad imamo osjećaj da nam kontroliraju život ili nameću što trebamo učiniti. No, ako razumijemo zašto nešto moramo napraviti i ako nam to ima smisla, onda ćemo to radije napraviti.
Pa zašto onda misliš da iz djetetove perspektive stvari izgledaju drukčije?
Zašto dijete ne sluša i trebam li se brinuti?
Činjenica da dijete odbija slušati i izvršiti naredbe može se smatrati čak i pozitivnom stranom razvoja. To znači da je u procesu izgradnje vlastitog identiteta, da si dopušta preispitivati situacije i da nije podložno i plašljivo. One manje bitne iskaze buntovnosti ne treba u pravilu smatrati problemom.
5 genijalnih fraza zbog kojih su me djeca počela slušati
Međutim, također nije dobro ako je dijete neprestano i uvijek prkosno i predstavlja tvoju – oporbu. To ometa interakciju roditelja i djeteta, čini vezu između vas težom i sprječava učenje važnih lekcija. No, kako zapravo znati razliku i procijeniti kad treba ignorirati, a kad postaviti sebi pitanje: Dobro, zašto dijete ne sluša?
Na ovo trebaš obratiti pažnju:
- Dijete je neprijateljski nastrojeno, razdražljivo ili agresivno.
- Stalno prkosi autoritetu i odbija poslušnost.
- Smeta drugim ljudima, loše se ponaša prema njima ili ima problema s kolegama iz razreda, učiteljima ili članovima obitelji.
- Ogorčeno je i osvetoljubivo.
- Laže, spremno je i na sitne krađe.
- Ne prihvaća svoje pogreške, općenito krivi druge i ne tolerira frustraciju.
Kada dijete ne sluša naredbe, dobro je razmisliti o tome što se događa, radi li se o tipičnom buntu karakterističnom za određenu dob, predstavlja li dijete problem ili se obiteljska dinamika mora promijeniti.
Zašto dijete ne sluša i ne prihvaća naredbe
Bilo da se ova navedena ponašanja javljaju rijetko i tek povremeno ili često i intenzivna su, postoji nekoliko uzroka koji mogu objasniti zašto dijete ne sluša i ne prihvaća naredbe. Među glavnima su ovi:
Temperament
Temperament je urođena tendencija opažanja, mišljenja, osjećanja i djelovanja na određeni način. S tim se rađamo i to nam je, dakle, urođeno. Neka djeca imaju težak temperament koji ih dovodi do toga da doživljavaju više negativnih emocija te da budu buntovnija i razdražljivija.
Razvojna faza
Također je važno uzeti u obzir stupanj razvoja djeteta. U dobi od oko dvije godine uobičajeno je da se pojavi faza prkosa prema odraslima. U to vrijeme dijete otkriva sebe kao samostalno biće i želi afirmirati svoju individualnost. Osim toga, mogu se osjećati starijima i ne žele prihvatiti pomoć ili primati naredbe ni od koga.
Osim toga, važno je uzeti u obzir kognitivnu i emocionalnu nezrelost djetinjstva. Kontrola nagona još se nije razvila i djeca još nisu stekla alate za toleriranje frustracije. Iz tog razloga mogu biti nerazumni, imati emocionalne ispade ili postati razdražljivi u određenim situacijama.
Psihički poremećaji
Iako neposluh i pobuna mogu biti normalni, također je moguće da reagiraju na eksternalizirajući poremećaj. To su poremećaji koji uključuju krajnje neprilagodljivu eksternalizaciju emocija i unutarnjih stanja s kojima oni ne znaju upravljati. ADHD, oporbeni izazovni poremećaj ili povremeni eksplozivni poremećaj neki su od njih.
Neadekvatan odgojni stil
Kada su roditelji pretjerano autoritarni ili previše popustljivi, kada nisu dosljedni i, prije svega, kada se ne znaju emocionalno povezati sa svojom djecom, mogu se pojaviti ovakvi problemi u ponašanju.
8 stvarnih razloga zašto te tvoja djeca ne slušaju
Kako postupiti ako dijete ne sluša?
Dobra vijest je da niti jedan od gore navedenih uzroka ne podrazumijeva rješavanje kaznom. U svim slučajevima moguće je intervenirati kako bi se djetetovo ponašanje poboljšalo i kako bi dijete bilo sklonije slijediti upute i naredbe. Evo kako to učiniti:
Ostani miran/na i ne krivi dijete. Ne zaboravi da dijete svojim ponašanjem uvijek izražava potrebu, a mi moramo otkriti kakvu i koju. Nemoj to shvatiti osobno, nemoj ga etiketirati kao "loše dijete" ili „neposlušno" i pokušaj ne izgubiti živce. Smirenost i kontrola emocija bit ćete izvrstan primjer djetetu.
Daj mu malo slobode, kontrole i moć odlučivanja. Odabirom između nekoliko opcija koje ti odgovaraju možeš postići da te dijete čuje i sluša, te da se osjeća sposobno i kao da se njegovo mišljenje uzima u obzir.
Poduči o emocijama. Pomozi djetetu da prepozna kako se osjeća u svakoj situaciji, da imenuje osjećaje i upravlja njima na odgovarajući način. Umjesto da grdiš dijete zbog izražavanja ljutnje, netrpeljivosti ili odbojnosti, potvrdi djetetove emocije i nauči ga kako se opustiti ili ih usmjeri na bolji način.
Postavi zdrave i dosljedne granice. Pravila su potrebna, ali je važno da dijete sudjeluje u njihovom uspostavljanju, da ih poznaje i razumije zašto postoje. Također, dijete mora znati koje su posljedice ako ne poštuje granice. Isto tako, ključno je da roditelji djeluju ujednačeno po ovom pitanju i da ne potkopavaju stalno jedni druge ili popuštaju jer tada granice nisu čvrste niti od pomoći.
Usredotoči se na stvaranje snažne, zdrave veze sa svojim djetetom. Ovo je možda najvažnija točka. Pokaži ljubav, privrženost, poštovanje i povjerenje. Razgovaraj s djetetom, stavi se na njihovo mjesto, objasni im situaciju i pomozi im da razmišljaju svojom glavom. Na taj način neće osjećati da im se samo želiš nametnuti.
Nekad je potrebna stručna pomoć
Naravno, u nekim slučajevima može se raditi o poremećaju ponašanja koji treba liječiti. Kognitivno-bihevioralna psihoterapija vrlo je učinkovita u tom pogledu, pa savjetovanje sa stručnjakom može biti od velike pomoći. Čak i ako se ne radi o poremećaju, dječji psiholog može pomoći djetetu da razvije emocionalne alate i ponuditi roditeljima vodstvo i smjernice potrebne za promjenu.
