Nikom nije lako biti predmet zadirkivanja. Mi kao odrasle osobe često shvatimo da smo trebali potpuno drukčije reagirati kad su nas zadirkivali u djetinjstvu. Pokušaj to prenijeti svojoj djeci.
Više-manje svatko od današnjih roditelja nosi barem neku malu traumu iz djetinjstva zbog zadirkivanja. Djece koja zadirkuju drugu djecu će uvijek biti. Možemo ih zvati nestašnima, neodgojenima, zločestima ili ih žaliti što dolaze iz obitelji gdje ih nisu naučili drukčije – svejedno je. Ono što želimo je da naše dijete na neki način očvrsne tek toliko da može kratko i jasno odgovoriti takvima, okrenuti se i otići dalje. I ne patiti zbog tog.
Kad ti dijete dođe iz škole i kaže kako su ga zadirkivali, srce ti se slomi. Najprije ti na pamet padne puno tog što, najčešće, ne smiješ i ne želiš prenijeti djetetu. Zatim se sjetiš onog osjećaja sebe u takvoj situaciji, pa još malo „potoneš“. I dođe ti da djetetu daš čarobni štapić koji će riješiti svaku takvu situaciju.
No, jedino što mu možeš dati su riječi. Možeš, odnosno trebaš dijete naučiti kako da se zauzme za sebe ili kako da one koji zadirkuju otpuhnu od sebe kao muhu koja im smeta dok odmaraju. Iako se zapravo svi mi najprije želimo pozabaviti „zlostavljačem“ i imamo točnu ideju što mu i kako napraviti i reći, to je nešto na što ne možemo puno utjecati. Ali možemo na svoje dijete.
Jedna je mama, Anna Brink, za portal www.imom.com ispričala kako je to ona napravila sa svojom kćeri, kad ju je zadirkivao njezin stariji brat. Pozvala ju je u stranu i pokazala joj je video s biljkom koja se naziva sramežljiva mimoza. Ta bilja se jednostavno povuče, a izgleda kao da je u sekundi uvenula, kad ju netko dodirne. Nakon tog rekla joj je da dodirne običnu biljku. Osim što se zanjihala, ništa se nije dogodilo.
Tada je mama pitala svoju kćer koja biljka želi biti – ona koja odmah uvene kad ju netko takne ili obična biljka.
Biljka koja vene ili ostaje stajati
„Objasnila sam joj da se sve svodi na ovo: jedina stvar koju stvarno možemo kontrolirati u životu je naš vlastiti odgovor na nešto,“ rekla je ova mama svojoj kćeri. „Ako poželimo uvenuti svaki put kad nas netko pokuša 'dirati', smetati nam ili nas živcirati, dopuštamo drugima da nas kontroliraju. Ponašamo se kao biljka koja uvene, a onaj koji čini da biljka vene, voli to učiniti ponovno, pa ponovno da vidi našu reakciju. Ali ako odlučimo nastaviti stajati uspravno, stvar je u našim rukama.“
No, nije lako biti biljka koja ne vene. Postoje načini na koje se možemo jednostavnim riječima i stavom oduprijeti zadirkivanju koje nas „boli“ i biti biljka koja će se tek lagano zanjihati, a ne uvenuti.
Evo nekih vrlo jednostavnih rečenica koje mogu poslužiti kao reakcija na zadirkivanje i kojima možeš pomoći djetetu da bude snažnije i vrati kontrolu u svoje ruke. Nije lako doći do tog da djeca to shvate, ali ako barem isprobaju i vide učinak, moglo bi im se svidjeti.
Recimo da dijete koje zadirkuje kaže tvom djetetu na primjer: "Imaš pauka na vratu! Fuj!"
Umjesto da vrišti ili plače i pokušava skinuti pauka, može reagirati ovako:
1. “Ne, nemam. Znam da se samo zafrkavaš.”
Ako se scena ponavljala i dijete zna da ono što čuje nije istina, najbolje je ostati „hladan“ i odgovoriti vrlo jednostavno, te nastaviti svojim putem.
2. “Oh dobro. Volim paukove.”
Dakle, ovo je rečenica koja će mnoge zadirkivače ostaviti bez teksta i zaustaviti u daljnjem zadirkivanju. Kad dijete uspije doći do ove faze i ovakvog stava, velika je šansa da ga više neće zadirkivati. Jer – nema smisla kad nema reakcije. Samo imaj na umu da to nije lako shvatiti.
3. "Pa što?" uz slijeganje ramenima.
Jer, na kraju krajeva – pa što.
4. ...ili može otići i ne reći ništa.
Ovi se odgovori, bez obzira na pauka ili bilo što drugo, mogu koristiti u gotovo svakoj situaciji zadirkivanja s malim varijacijama. A razlog zbog kojeg su tako učinkoviti je taj što umjesto snažne, glasne, divlje reakcije (poput biljke koja vene), onaj koji zadirkuje dobije tek neznatnu reakciju. Dijete kojeg zadirkuje stoji uspravno i time izražava povjerenje i samopouzdanje. Ne reagira jednakom zlobom, nego jednostavno spušta loptu i rasprši cijelu situaciju, pa sve to zajedno zadirkivaču jednostavno nije zabavno.
No, kako bi dijete moglo izgovoriti takve stvari i uzvratiti „spuštanjem lopte“, važno im je napomenuti da najprije moraju ostati mirni, kako bi mogli smisliti što reći.
Dakle, prije nego što bilo što učine ili kažu, nauči ih da trebaju:
1. Zastati i polako udahnuti.
2. Nabaciti mali osmijeh (koji pokazuje samopouzdanje).
3. Izgovoriti neku kratku molitvu, mantru, kako god ili reći sebi: "Danas neću uvenuti."
Možda neće upaliti iz prve, ali ako ustraješ i ponavljaš ovo s djetetom, moglo bi to biti kraj zadirkivanja. A kroz dijete i njegove priče o uspješnom ignoriranju zadirkivača, možda i ti proradiš neke svoje traume…
