Dakle, pokušaš disciplinirati dijete, a ono na to uopće ne reagira i više jednostavno ne znaš što i kako napraviti. Možda jednostavno imaš dijete koje ne reagira na klasičnu metodu kažnjavanja, čak niti posljedica ili kako god ih nazvali. Neki bi roditelji mogli pasti u iskušenje da takvo dijete nazovu tvrdoglavim djetetom ili jednostavno lošim...
Tvoje dijete ne reagira na time-oute, niti slanje u sobu, niti oduzimanje prava na ekrane? Ako je dijete starije, imaš osjećaj da doslovno zijeva na svaki tvoj pokušaj discipliniranja? Znamo, znamo, već si na rubu živaca, a ti i partner(ica) frustrirani ste zbog činjenice da ništa ne „pali“, pa iz ljutnje ili inata reagirate još strožim kaznama, što nije baš pošteno ili, na kraju krajeva, učinkovito.
Učinkovita disciplina nije samo kažnjavanje
Stručnjaci bi vam tada rekli da uopće nije ključno u cijeloj priči natjerati dijete da pokajnički reagira na oštru kaznu. Kada se čini da dijete ne mari za disciplinu, to znači da postoji nesklad između razloga zbog kojeg je dijete kažnjeno i kazne koja mu je izrečena. Roditelji često misle da je rješenje problema poslati dijete u njegovu sobu da razmisli o svemu. Međutim, postoje trenuci kada slanje djeteta u njegovu ili njezinu sobu služi samo kao povlačenje iz kaosa u kućanstvu, što zapravo i nije uvijek kazna, zar ne?
Najbolje bi bilo shvatiti zašto je uopće došlo do neželjenog ponašanja koje zaslužuje kaznu ili posljedicu ili mjeru discipline, kako je god zvali. To ujedno pomaže u izbjegavanju takvog ponašanja u budućnosti. Ključ je djetetu staviti u ruke odluku – hoće li učiniti ispravnu stvar, zbog same činjenice da je ispravna, a ne samo zato što ga roditelj 'kontrolira'.
Kazna mora biti strateška
Ako pokušaš umanjiti razmjere sukoba s djetetom i ozbiljno shvaćaš djetetove brige, to ne znači da ćeš ih razmaziti. To je temelj mnogih strategija 'nulte discipline'. Roditeljstvo je, sve u svemu, pokušaj da podučimo djecu da donose dobre odluke. No, ponekad obrasci neprihvatljivog ponašanja i dalje postoje, a djecu treba disciplinirati. Ključ za učinkovitost je utemeljiti proces na posljedicama koje prirodno proizlaze iz djetetovih postupaka.
Kazna bi trebala biti povezana s onim što je dijete učinilo i zašto je to učinilo i mora biti trenutna kako bi je povezali s uzrokom, pogotovo ako su mlađi. Dijete nije pospremilo svoju sobu? Možda može idući tjedan. Kasni doma? Idući put mora zvati svakih sat vremena.
Ako se ponašanje ne popravi, ni nova kazna zapravo neće riješiti problem, pa treba pokušati s drugom taktikom. Ako se ponašanje poboljša, dobro. Kazna ili posljedica, kako god je zvali, je učinkovita, a djecu treba pohvaliti za njihovo poboljšano ponašanje. Važno je izbjegavati borbu za moć. Znate da ste vi glavni i u to nema sumnje. Gurati im to pod nos nema smisla. To će samo potkopati timski duh obitelji.
Kazna za djecu koja ne reagiraju na kaznu
- Pokušaj nešto drugačije: ako kazna ne djeluje na prestanak lošeg ponašanja, nema razloga da to nastaviš činiti.
- Jasno izrazi očekivanja: daj djeci priliku za uspjeh podsjećajući ih na ono što se od njih očekuje.
- Prihvati prirodne posljedice: kada je kazna specifična za prijestup i logična, djeca imaju veće šanse promijeniti svoje ponašanje.
- Hvali ispravne postupke: nemoj samo kažnjavati pogrešna ponašanja. Stvori naviku hvaliti dobre odluke.
- Izbjegavaj borbu za moć: to nije nikad dobro za obitelj u cjelini i ne treba nad time likovati.
