'Najavljenim mjerama jednim se dijelom odgovornost prebacuje na roditelje, a drugim dijelom oni tu odgovornost nemaju u svojim rukama jer ovise o odlukama poslodavaca', tvrde iz Udruge Obitelji 3plus, a na popuštanje mjera reagirao je i Sindikat hrvatskih učitelja
Udruga Obitelji 3plus dostavila je upit resornom ministarstvu za obitelj vezano uz zaštitu prava djece i podršku obiteljima, a koje su novonastalom situacijom najviše zahvaćene. Od ministarstva se traže konkretna rješenja, odnosno upute kako da obitelji s djecom postupaju u trenutnoj situaciji u kojoj je najavljeno popuštanje epidemioloških mjera. Naime, novonastala situacija oko povratka u vrtiće i školu nimalo ne olakšava obiteljski život.
Najavljenim mjerama jednim se dijelom odgovornost prebacuje na roditelje, a drugim dijelom oni tu odgovornost nemaju u svojim rukama jer ovise o odlukama poslodavaca. Mnogi roditelji već su krenuli raditi 27. travnja te ne znaju gdje s djecom koja ostaju doma. Dodatno, djeca su preko noći prekinula svoje obrazovanje u učionicama/vrtićima. To je posebno izraženo u Zagrebu koji je pogođen i velikim potresom, zbog čega su mnoge obitelji ostale bez kuća, vrtića i/ili škola. Sada, pred sam kraj školske godine, dio njih vraća se u vrtiće i školske klupe u novim uvjetima socijalne distance s mogućnošću da ih, sukladno epidemiološkoj situaciji, ponovno vratimo kući na online nastavu.
Ovo je nekoliko obiteljskih primjera koji slikovito prikazuju svakodnevne probleme obitelji:
1. Obitelj s dvoje djece – jedno dijete vrtićke dobi, a drugo ide u 2. razred osnovne škole. Majka je i do sada radila u dućanu, a od sutra i otac, koji je do sada bio na prisilnom godišnjem odmoru, kreće s radom. Škole i vrtića još nema, a u najboljem slučaju bit će tek za dva tjedna. Tko će čuvati djecu iz ove obitelji, posebno ako uzmemo u obzir preporuku da bake i djedovi i dalje budu u izolaciji?
2. Obitelj s jednim djetetom koje ide u 5. razred osnovne škole, a roditelji rade izvan kuće. Pod pretpostavkom da će za dva tjedna krenuti nastava, ovo dijete će i dalje biti u online nastavi. To će dijete praktički cijeli dan biti izloženo računalu i provesti taj dan samo kod kuće uz upitno usvajanje gradiva. Je li to rješenje ove situacije?
3. Obitelj s četvero djece, mama radi od doma i učiteljica je, tata radi izvan kuće, a sva djeca idu u školu – od 6. razreda osnovne škole do 3. razreda srednje škole. Svi imaju nastavu online, uključujući i mamu. Međutim, kod kuće nemaju adekvatne uvjete za nastavu jer sve više nastavnika radi nastavu preko Zoom (ili drugog) konferencijskog alata, a ova obitelj nema optički Internet, pa svima „šteka“ veza. Kako kvalitetno završiti školsku godinu u ovim uvjetima?
Omogućavanje jednom roditelju ostanak kod kuće, uz određenu naknadu poslodavcu tog roditelja
Prenosimo pismo koje je Udruga Obitelji 3plus poslala je ministrici Bedeković:
Vjerujemo da ste upoznati s rezultatima najvećeg istraživanja o utjecaju pandemije koronavirusa na obitelji s djecom, koje smo proveli od 3. do 8. travanja 2020. godine, a u kojem je sudjelovalo više od 2300 obitelji iz svih hrvatskih županija. O rezultatima našeg istraživanja izvijestili su svi vodeći hrvatski mediji, a više detalja dostupno je i na mrežnim stranicama udruge Obitelji 3plus.
Od prvog slučaja COVID-19 do danas nemamo nikakvu povratnu informaciju Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku vezano uz zaštitu prava djece i podršku obiteljima koje su jedna od temeljnih vrijednosti hrvatskog društva, a koje su novonastalom situacijom najviše zahvaćene. Od uvođenja mjera zaštite 43,2% obitelji ima povećane potrebe za hranom, čak 37,9% obitelji ima tek djelomične uvjete za rad od kuće, dok 16,1% uopće nema adekvatne uvjete za rad i praćenje nastave na daljinu. Isto tako, roditelji teško kombiniraju rad od kuće, povećane potrebe za školovanjem djece od kuće i sve druge dodatne obveze koje imaju zbog novonastale situacije.
Uz navedene rezultate istraživanja o utjecaju pandemije koronavirusa na obitelji s djecom, novonastala situacija oko povratka u vrtiće i školu nimalo ne olakšava obiteljski život. Naime, jednim dijelom odgovornost se prebacuje na roditelje, a drugim dijelom oni tu odgovornost nemaju u svojim rukama jer ovise o odlukama poslodavaca. Mnogi roditelji kreću raditi već u ponedjeljak 27. travnja te ne znaju gdje s djecom koja ostaju doma. Dodatno, djeca su preko noći prekinula svoje obrazovanje u učionicama/vrtićima. To je posebno izraženo u Zagrebu koji je pogođen i velikim potresom, zbog čega su mnoge obitelji ostale bez kuća, vrtića i/ili škola. Sada, pred sam kraj školske godine, dio njih vraća se u vrtiće i školske klupe u novim uvjetima socijalne distance s mogućnošću da ih, sukladno epidemiološkoj situaciji, ponovno vratimo kući na online nastavu.
Napominjemo da od početka pandemije podržavamo rad Nacionalnog stožera civilne zaštite i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Međutim, aktualne odluke koje se donose oko popuštanja mjera dodatno opterećuju redovno funkcioniranje obitelji s djecom i unose nepotrebnu nesigurnost u našu svakodnevicu. Molimo vas, kao resorno Ministarstvo, da se oglasite pružanjem konkretnih rješenja, vodeći brigu o svakoj obitelji kao temelju našeg društva. Jedno od rješenja, posebno za obitelji s djecom mlađe dobi, moglo bi biti omogućavanje jednom roditelju ostanak kod kuće, uz određenu naknadu poslodavcu tog roditelja.
Učitelji: U razredima ima puno više od 10 učenika i kako će učitelji raditi online i uživo?
Sindikat hrvatskih učitelja također je reagirao na popuštanje mjera i najavu da bi neka djeca uskoro opet trebala krenuti u škole.
Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti:
Nastavno na vijest o otvaranju škola od dana 11. svibnja 2020.godine smatramo da je potrebno ukazati na mnoge nelogičnosti, opasnosti i potencijalne ugroze ovakve ishitrene, nepromišljene i vrlo štetne najave.
Od same proturječnosti da će od 11. svibnja 2020. biti dopušteno okupljanje do 10 osoba, dok u isto vrijeme broj učenika u razredu može biti gotovo tri puta veći, do same činjenice da je fizički i tehnički nemoguće u isto vrijeme biti na dva mjesta, odnosno paralelno voditi nastavu on-line i u razredu s učenicima te da se ne zna što je s visokorizičnim zaposlenicima, ova ishitrena objava pokazuje koliko MZO ne poznaje funkcioniranje nastavnog procesa i materijalne uvjete u kojima škole rade. Ali dokazuje koliko je vješto u prebacivanju odgovornosti, koliko bahato ignorira struku i roditelje i očite, dugo vremena nakupljane, probleme u sustavu koji su se godinama gurali pod tepih.
U prilog ovim činjenicama govori i jučerašnja izjava resorne ministrice o tome kako učitelji/ce razredne nastave u takvim uvjetima neće raditi više, prekovremeno. Jer, kaže ministrica, „nastavu na daljinu ne izvodi učiteljica razredne nastave, nastavu na daljinu izvodi netko drugi...” Mora da se zaista radi o nekim klonovima učitelja/ica razredne nastave... Zna li ministrica da učitelji/ce razredne nastave u nastavi na daljinu ostvaruju ishode planirane svojim izvedbenim kurikulumima, svojim godišnjim izvedbenim planovima i programima? Različitim redoslijedom, tempom prilagođenim njihovim učenicima?! Zna li ministrica da „TV učiteljica Đurđa” ne može nikako pokriti sve te posebnosti i razlike?! Kako onda neće učitelji/ce razredne nastave raditi duplo?!
Isplanirati i provesti nastavne aktivnosti za učenike koji budu došli u škole, odraditi sve popratne administrativne poslove koji prate svakodnevni rad u razredu, pregledati zadaće, provjere... A onda se informirati što je to s njezinim učenicima radila virtualna
učiteljica, pritom zanemariti ako se to ne slaže s onim što je ostatak razreda radio u školi (jer, očito, nema veze ako su ti učenici slušali nešto što su već radili sa svojom stvarnom učiteljicom ili što nisu slušali što i ostatak razreda u školi!), provjeriti što su oni dobili za zadaću, pregledati je, popratiti formativno i sumativno i njihov napredak ... Ili će to sve napraviti ona klonučiteljica (a možda i učiteljica Đurđa)?!
Zna li ministrica da za strani jezik jezik ni ne postoji neka TV teacher/Lehrer Đurđa?! Nastava stranih jezika uopće nije pokrivena TV školom! Tko će, kojim uputama, spriječiti naše najmlađe učenike u socijalnim kontaktima s vršnjacima i učiteljima/cama? Je li netko promislio o tome koliko je takva zabrana „prirodna” djeci te dobi, koliko inzistiranje na takvom ponašanju u velikoj skupini djece
za tu istu djecu može biti štetno, s dugoročnim posljedicama?!
Ako svemu tome pribrojimo i snažan potres koji je zadesio grad Zagreb, Zagrebačku i Krapinsko-zagorsku županiju te činjenicu da nisu dane nikakve upute o postupanju u školama u slučaju eventualnih novih potresa te činjenicu da čak i škole sa „zelenim naljepnicama” trpe znatnija oštećenja zidova koje trenutno saniraju samo školski domari i spremačice, činjenicu da nisu poslani nikakvi sanacijski timovi u škole kako bi se provjerila sigurnost tih zgrada jer, prema informacijama s terena, ni one nisu u
dovoljno dobrom stanju za odrađivanje nastave.
Dodamo li svemu ovome broj škola koje nemaju toplu vodu, koje nemaju dovoljan broj pomoćno-tehničkog osoblja za dnevne dezinfekcije prostora (nije ga bilo dosta ni u normalnim uvjetima!), tada se stvarno postavlja pitanje: Koja je svrha takve odluke?!
Ostaje za vidjeti hoće li se u ovom vremenu, do 11. svibnja, ipak poslušati i struku, i roditelje i brojne stručnjake te odgoditi provedbu ove odluke do vremena i uvjeta u kojima će se učenici i zaposlenici školskih ustanova moći sigurno, bez rizika, vratiti u škole. U suprotnom, posljedice mogu biti vrlo opasne. Sve je nadoknadivo, osim ljudskih života! A odgovornost za svaki, nepromišljenim odlukama, izgubljeni život je teret koji ne bi nitko smio preuzeti!
