Djeca nekad krenu na aktivnosti koje ih oduševe, a nekad požele odustati. Nekad, pak, mi znamo da im dobro ide i da bi trebali nastaviti, ali oni žele odustati. Zašto nam to teško pada?
Upišeš dijete na neki sport, vidiš kako mu dobro ide, poveseliš se kako ste napokon našli aktivnost koja mu odgovara i u kojoj se dijete našlo, a budući da mu dobro ide, ponadaš se kako zbog tog neće poželjeti tako brzo odustati. A onda ti kaže da želi odustati…
Nama kao roditeljima može biti teško znati kad je vrijeme da dopustimo djetetu da odustane od aktivnosti, a kad ga ipak usmjeriti na to da ostane i ustraje. Kako znati i procijeniti? Ključ je u tom da doznamo što više od djeteta, da ga poslušamo i shvatimo što želi, kaže dječja psihologinja Vanessa Lapointe, a prenosi NPR.org.
Evo kako bi, prema njoj, trebalo razgovarati s djecom o prestanku neke aktivnosti.
Ispitaj sebe zašto ti je toliko stalo. Problem bi mogao biti u tebi.
Kada dijete kaže da je spremno odustati od sviranja klavira, prva stvar koju trebaš učiniti je ispitati sebe. Ako činjenica da dijete želi odustati izaziva u tebi snažnu reakciju, moraš shvatiti zašto je tako. Puno puta radi se o tom da roditelj pokušava u dijete pretočiti svoj neostvareni san. Možda se radi o tom da se u tvojoj obitelji niste imali mogućnosti baviti sportom, pa sad želiš da tvoje dijete to svakako može.
Jedina ispravna namjera je – želja da dijete doživi nešto zabavno, novo i vidjeti sviđa li se to djetetu. sve drugo je pogrešno.
Pitaj dijete što se događa. Možda te iznenadi.
Možda je dijete samo imalo loš dan, pa mu možeš reći da je pravilo da ne odustajemo samo zato što smo imali loš dan i od tog napraviti lekciju. Neka se djetetove emocije najprije slegnu, pa tek onda ponovno možete razgovarati o tom. No, ako je stvar malo dublja, razgovaraj s djetetom o tom što mu se sviđa na toj aktivnosti, a što ne. Ponekad se ispostavi da je problem jednostavan. Nekad žele odustati od neke aktivnosti jer ona slijedi na kraju dugog školskog dana i uvijek su gladni na treningu. Možda bi stvar spasio neki sendvič ili slično prije treninga.
Čak i ako je stvar u tom da ne osjećaju posebno uzbuđenje zbog aktivnosti, pa ćeš onda krenuti u tom smjeru…
Obrati pozornost na što se dijete žali. I promatraj ponašanje.
Što je dijete mlađe, teže mu je izraziti svoje emocije ili iskustva, pa moraš pratiti druge znakove. Možda dijete ne voli ako trener viče ili je previše sramežljivo da bi se uklopilo. Možda možeš razgovarati s trenerom ili pozvati nekog prijatelja da se pridruži.
Uzmi u obzir temperament svog djeteta. Maslačak ili orhideja?
Svako dijete ima različitu toleranciju na nelagodu i to treba uzeti u obzir. Procijeni je li dijete spremno napredovati u izazovnom okruženju. Je li maslačak ili orhideja? Maslačak je izdržljiv i otporan. Orhideje su osjetljive. Niti jedan nije bolji niti lošiji – različiti su.
Pronađi kompromis. „Odustati” ili „izdržati” nisu jedine dvije mogućnosti.
Ako je djetetu dosadno, može li napraviti stanku na neko vrijeme ili smanjiti količinu aktivnosti? Ako je djetetu neugodno pred drugima, možete li vježbati kod kuće? Razgovaraj s djetetom o tome što znači preuzeti obvezu. Možda može neko vrijeme ići na treninge, ali samo gledati? Tako održava obvezu, a možda i poželi sudjelovati.
