Postoji toliko mnogo dijelova roditeljstva na koje vas nitko ne može pripremiti: prvi put kada vam se beba nasmiješi, prvi put kada vaše dijete vozi bicikl, prvi put kada dijete zakoluta očima... Da, prijelaz iz djeteta u tinejdžera može biti težak, ali postoje neke riječi koje mogu olakšati ovaj prijelaz...
Tvoje dijete, koje ti je do jučer ama baš sve govorilo i dijelilo s tobom svoje tajne, najednom – šuti. Eh, da, te tinejdžerske godine. Sjećaš se svojih? Sigurno nisu bile niti tvojim roditeljima med i mlijeko… No, što je, tu je! Taj ocean moraš preploviti, pa onda je bolje imati na svom brodu jedro za svaku priliku.
Evo nekih stvari koje često zaboravimo da moramo reći našim tinejdžerima da bi znali da smo i dalje tu za njih.
Čujem te.
Mnogo puta, sve što svatko od nas stvarno želi je da nas netko stvarno sasluša, a ni tinejdžeri nisu drugačiji, iako misle da jesu. Pokušaj razumjeti njihovu perspektivu prije nego što ponudiš prijedloge. U mnogim slučajevima, najbolja pomoć koju možeš ponuditi je pozorno slušanje.
Mogu li ti pomoći?
Ovo je povezano sa slušanjem, ali kao roditelji, ne možemo uvijek pretpostaviti da znamo što nije u redu. Pitaj dijete možeš li mu s nečim pomoći, umjesto da pretpostavljaš i pomažeš ne znajući. Nemoj pretpostavljati da znaš što nije u redu. Umjesto da pitaš ‘Zar te maltretiraju?’ pokušaj reći: ‘Brinula sam se za tebe. Ne izgledaš kao inače i pitam se što se s tobom trenutno događa. Mogu li ti nešto pomoći?'
Ponosan/na sam na tebe.
To je nešto što se sjetimo reći kada naše dijete dobije medalju ili pohvalnicu - ali sjetiš li se to reći svom djetetu samo zato što je takvo kakvo jest? Kad ga vidiš kako dijeli nešto s bratom ili sestrom, kad ti priča kako je pomoglo djetetu u školi, obavezno mu reci koliko si ponosna na njega i na njegov karakter. Ponos se ne mora uvijek čuvati za mjerljiva postignuća - poput trofeja ili pobjeda.
Žao mi je.
Roditelji su ljudi i kao takvi će griješiti. Ne možemo očekivati da ćemo svojoj djeci uvijek modelirati savršeno ponašanje, a kada zabrljamo - trebali bismo to priznati. Isprika djeci pokazuje im da ste vi kao roditelj voljni preuzeti odgovornost kada izgubite hladnokrvnost ili učinite nešto pogrešno. Kada se roditelji odbijaju ispričati, to pokazuje djetetu da njihov roditelj nikada nije voljan preuzeti odgovornost samo zato što je on roditelj. To nagriza povjerenje.
Možeš li mi pokazati kako si to napravio?
Tinejdžerske godine su vrijeme kada počinjemo učiti da postoje stvari o kojima naše dijete zna više od nas. Daj svom djetetu razlog da se bude uzbuđeno pričajući ti o novim interesima tako što ćeš mu pokazati da te zanima ideja rasta i učenja.
Ne.
Sposobnost da se kaže "ne" je nešto iz čega svi možemo naučiti, a reći "ne" svom djetetu uči ga važnosti granica. Djeci ne treba davati do znanja da je 'ne' nešto sasvim suprotno od 'pozitivnog', da ga se odgaja i hvali kao nekoga tko je uvijek susretljiv, nikad se ne žali, ugađa pod svaku cijenu. Tvoje će se dijete suočiti s toliko situacija u životu koje dovode u pitanje njegova uvjerenja i stavljaju na vidjelo potrebu za donošenjem važnih odluka. Važno je da zna da je „ne“, zdrava i normalna reakcija.
