Novo istraživanje otkrilo je da mozak tinejdžera "filtrira" majčin glas, stoga bi se tu moglo kriti objašnjenje zašto ignoriraju upozorenja i pokušaje razgovora s roditeljima.
Kada djeca dođu u tinejdžerske godine, roditeljima se čini kao da do njih dopiru sve rjeđe i lošije. Nedostatak komunikacije može stvoriti još veći jaz između roditelja i djece, no znanstvenici su otkrili da je uzrok tog jaza - biologija.
Iako se ignoriranje roditelja često pripisuje buntu i razvijanju vlastitog stava i samostalnosti, znanstvenici tvrde da se radi i o nečem drugom. Nova je studija, objavljena u The Journal of Neuroscience, otkrila da je mozak tinejdžera programiran da na neki način izolira majčin glas. To znači da ako tinejdžer telefonira, a vi mu se obraćate, on vas stvarno ne čuje jer im mozak to ne dopušta.
Zapravo, radi se o razvojnim fazama mozga tinejdžera, a razlozi su vrlo specifični. Mozak beba i male djece je programiran da sluša mamu, ali promjene na tom području nastaju otprilike u dobi od 13 godina. Tad djeca počinju obraćati pažnju na nove glasove i mozak se reprogramira u tom smjeru, prenosi Sciencenews.
Naime, prethodni eksperimenti glavnog autora ove studije, Daniela Abramsa i njegovih kolega pokazali su da određena područja mozga djece u dobi od 7 do 12 godina - posebice oni dijelovi koji su uključeni u otkrivanje nagrada i obraćanje pažnje - snažnije reagiraju na mamin glas nego na glas nepoznate žene. "S druge strane, u adolescenciji se događa upravo suprotno", kaže Abrams. U tim istim područjima mozga kod tinejdžera, nepoznati glasovi izazivali su veće reakcije nego glasovi njihovih majki. Čini se da se ta promjena događa između 13. i 14. godine.
Ne radi se o tome da ta područja mozga u adolescenciji prestaju reagirati na mamu, kaže Abrams. Umjesto toga, nepoznati glasovi postaju zanimljiviji i vrijedniji pažnje. I upravo tako treba biti, kaže Abrams. Istraživanje novih ljudi i situacija obilježje je adolescencije.
"Kako sazrijevamo, naš opstanak sve manje ovisi o majčinskoj podršci, a sve više o našoj pripadnosti grupi tj. vršnjacima." Iako se tinejdžeri i roditelji ponekad mogu osjećati frustriranima zbog propuštenih poruka, ohrabrite se, kaže Abrams.
"Ovako je ustrojen mozak i za to postoji zaista dobar razlog", kaže Daniel Abrams, glavni autor studije te dodaje da iako se može činiti da su tinejdžeri samo buntovni, njihov je mozak u toj fazi jednostavno usredotočen na nove i manje bliske i poznate glasove. Ovakva i slične studije pomažu roditeljima i djeci da nadiđu neke probleme zbog nedostatka razumijevanja i pronađu u sebi snagu da budu strpljivi prema drugoj strani.
