Da nam se barem i teoretski pruži prilika da vratimo vrijeme, sigurno bismo smislili mnoštvo tog što bismo napravili drukčije. Roditelji su na takve prilike posebno osjetljivi, jer – to je vrijeme tako brzo proletjelo…
Roditelji su uistinu „posebna sorta“. Na kraju dana, kad god pogledamo unatrag do početka tog dana, pronađemo cijeli niz stvari koje bismo napravili drukčije. Kad ne bismo izgubili živce, kad ne bismo, ipak, popustili, kad bismo nešto zbog mira ipak dopustili… U samo jednom danu. A što je tek s onim što pomislimo kad djeca odrastu!
Urok ovog je jednostavan, ili barem jednostavno dokučiv: pogreške su veliki dio roditeljstva i kako vrijeme prolazi prirodno je češće razmišljati o stvarima koje smo mogli reći ili učiniti. Što bismo nekad dali na kraju dana da smo manje vikali. Ili da smo dijete pitali kako je i potrudili se razumjeti djetetove emocije.
Na stranici fatherly.com ispitali su roditelje odrasle djece što bi željeli da su više radili sa svojom djecom dok su bila mala. Evo nekih od njih, prilika za učenje na tuđim greškama.
1. Više bih se glupirao sa svojim sinovima
"Uvijek sam mislio kako mogu pričekati da malo odrastu prije nego što budem uistinu uvijek tu za njih. Vidio bih sinove kako se igraju, divljaju ili gledaju omiljene crtiće, ali – uvijek sam samo gledao. Morao sam raditi jer sam završavao pravni fakultet, pa sam mislio da će moje vrijeme doći kasnije. Gledajući unatrag, volio bih da sam tad shvaćao da trebam stati i iskoristiti te neposredne interakcije. Volio bih da sam se više glupirao sa svojim sinovima tijekom tih dragocjenih trenutaka. Kad je došlo „moje vrijeme“, oni su tada bili usredotočeni na domaću zadaću i svoje aktivnosti. Propustio sam prilike u kojima su samo bili slobodni i nesputani brigama."
2. Cijenio bih trenutke kad su me djeca više trebala
“Moja je kći od prvih dana bila izazovno dijete. Uvijek je točno znala što želi. Kad je ona imala tri godine, mi smo dobili i sina, a to je rezultiralo time da nisam imao dosta vremena za nju. Bio sam vrlo napet, iscrpljen i razdražljiv. Ona je sada mlada žena, zadivljujuća, inteligentna i uspješna, zadovoljna i uskoro će krenuti u srednju školu. I zaista mi nedostaju vremena kada su ona i moj sin bili još mali. Žao mi je što nisam odvojio više vremena da se opustim i uživam u trenucima kada su me moja djeca trebala, sjedila mi u krilu ili se smijala mojim šalama. Iako su te godine bile izazovne, bile su lijepe i, nažalost, više se neće vratiti.”
3. Provodio bih manje vremena brinući se
“Dok su bili mali, dao sam sve od sebe da budem prisutan. Ali sam se i jako brinuo, čak i o najbeznačajnijim stvarima. Bio sam neprekidno tjeskoban, zbog svega. I zbog toga sam propustio puno posebnih trenutaka. Toliko sam bio u svojoj glavi da nisam bio prisutan u 'stvarnom životu'. Danas mi je lakše s tjeskobom, ali žalim što sam izgubio toliko vremena vrteći se oko tog.”
4. Djeca bi imala prednost pred uspjehom
“Kada su moja djeca bila mala, bio sam nevjerojatno posvećen poslu. Mlada, četveročlana obitelj i novi posao – bilo je to stresno. Ponekad mislim da sam dao prednost uspjehu u odnosu na potrebe svoje obitelji. Volio bih da sam proveo više kvalitetnog vremena sa svojim sinovima dok su bili mali. Iako nikad nisam dugo izbivao od kuće, volio bih da sam ih odveo u zoološki, trgovinu igračkama, na plažu... Normalne, svakodnevne aktivnosti mogu se stopiti jedna s drugom i postati jedno posebno sjećanje. Mislim da je važno biti prisutan za takve stvari, ali jednako je važno stvarati uspomene koje će odskakati. Stvarno sve tako brzo prođe.”
5. Više bih putovao
“Kad bih se mogao vratiti u prošlost, češće bih putovao sa svojim sinom. Dosta smo putovali u tematske parkove i druge gradove kad je bio mali, ali uvijek sam s nestrpljenjem očekivao kad će biti dovoljno star da sa mnom krene u prave avanture. To se vrijeme, nažalost, poklopilo s pandemijom. On sada ima 10 godina i čim smo mogli vratili smo se putovanjima. Uvijek se isplati odvojiti vrijeme za stvaranje zajedničkih iskustava koja će trajati cijeli život.”
6. Više bi me zanimali njihovi hobiji
“Moja kći je sada tinejdžerica. Provodimo puno vremena zajedno i jako sam zahvalan na tome. Ali počinjem shvaćati da bih volio da sam bio više uključen u njezine hobije i aktivno sudjelovao u njima. Volio bih da sam naučio više o njima i uživao u njima s njom. Mislim da bi bilo puno više vremena za povezivanje da sam sjedio i bojao s njom za stolom, pa čak i da smo zajedno igrali igrice. Bilo bi jako zabavno.”
7. Više bih vremena bio s njima
“Uzeo bih barem jedan slobodan dan tijekom školskih praznika. Kad su bili mali, toliko smo vremena provodili provjeravajući jesu li obavljene sve školske i kućanske dužnosti. Uvijek smo se trudili da budu odgovorni. Gledajući unatrag, nisam imao puno vremena s njima kad smo jednostavno bili opušteni. Stvarno bih volio da sam bio više opušteni, zabavni tata.”
8. Uzeo bih više vremena da njegujem njihove ideje
“Volio bih da sam proveo više vremena družeći se sa svojom djecom kada su dijelili sa mnom svoje želje. Moja supruga i ja smo ih uvijek poticali da se bave onim što žele, ali često bih ponudio rečenicu ohrabrenje i to je bilo to. Osjećam da sam propustio bolje upoznati svoju djecu jer nisam s njima razgovarao o njihovim idejama i interesima.”
9. Dao bih sve od sebe da me ne vide ljutitog
“Nije lijepo kad dijete vidi uistinu ljutitog roditelja. Moji su roditelji bili stalno ljutiti. Da mogu vratiti vrijeme, više bih se trudio učiniti suprotno od svega što su oni učinili. Kad se sjetim situacija kad sam se jako naljutio, to me jako rastužuje. Bio sam često ljutit i ogorčen. Danas imamo odličan odnos, ali prisjećam se tih slučajeva i želio bih da se nisu dogodili.”
10. Jeo bih za stolom
“Naša je obitelj bila toliko zaposlena da smo rijetko, ako ikad, sjedali za stol zajedno. Žalim zbog toga. Kad su krenuli u školu, sve je bilo ubrzano. Domaće zadaće, aktivnosti, rođendani... Previše smo jeli „usput“, a premalo za stolom kao obitelj. Trebali smo usporiti i biti u trenutku."
11. Naučio bih ih da reguliraju svoje emocije
“Prekasno sam shvatio da nisam u potpunosti znao regulirati svoje emocije, zbog čega nikada nisam mogao tome naučiti svoju djecu. Supruga i ja smo ih uvijek grdili zbog ispada, ali smo ih zaboravili usmjeravati.”
12. Naučio bih ih da pronađu svoje mjesto
“Žalim što nisam iskreno rekao svojoj djeci koliko je teško pronaći mjesto na ovom svijetu. Nije da im nikada nisam to spomenuo, ali nisam to naglašavao koliko sam trebao. Normalno je da se djeca brzo razočaraju kada izgube utakmicu ili ne pobijede na natjecanju. Počinju misliti da su bezvrijedni. Volio bih da sam iskoristio priliku da im objasnim da kada izgubite, to samo znači da morate više raditi i nastojati dobiti stvari koje želite. Ništa ne dolazi lako u ovom životu, a ja bih volio da sam im više i jasnije naglasio važnost tog.”
