Borba oko slatkiša uvijek je teška, a kako djeca rastu, postaje sve teža. Zato je važno na vrijeme postaviti temelje koji će nam kasnije pomoći. Znamo da je važno zdravo se hraniti. Znamo, isto tako, da se temelji zdrave prehrane postavlja u ranom djetinjstvu. No znamo i da to nije baš tako lako.
Kad poželimo da se djeca zdravo hrane, onda jednostavno isključimo takvu hranu iz prehrane, zabranimo slatkiše, gazirana pića, grickalice... I to je to, riješili smo problem. U nekom idealnom svijetu, da. U stvarnosti, pak, to izgleda sasvim drukčije. Ako jednostavno sve zabraniš, kad dijete postane dijelom kolektiva, morat ćeš – sve ispočetka.
Želimo da naša djeca dobiju najzdraviju moguću prehranu, posebno u svijetu u kojem na svakom kutku vreba hrana s praznim kalorijama, velikim količinama šećera ili aditiva koje ne volimo posebno. Ali isključivanje hrane može nam se lako obiti o glavu, pa nije neobično naći se u situaciji da šaljemo potpuno drukčiju poruku od one koju želimo.
"Zabranjeno voće" nikad nije dobra taktika. Kad nešto zabranimo na taj način, to može upravo tu hranu "staviti na pijedestal", ističe Nimali Fernando, pedijatrica i osnivačica Doctor Yum Projecta, neprofitne organizacije koja pomaže djeci i obiteljima da ostvare bolju prehranu. Ovakva taktika može učiniti tu hranu previše primamljivom, previše motivirajućom, pa čak i opsesijom. Zapravo, istraživanja su pokazala da su ograničenja i zabrane hrane ove vrste često dovela do višeg BMI-ja kod djece, pa čak i do poremećaja prehrane.
Evo koja načela, nasuprot zabrane, predlaže Fernando.
1. Iskoristite kontrolu koju imate tijekom vrlo ranih godina.
Prolazimo kroz različite faze sa svojom djecom. U dobi dojenčadi i male djece, „roditelji su čuvari izbora i tada imamo najveću kontrolu nad onim što naša djeca jedu“, kaže Fernando, a tada se „razvija sklonost prema nutritivno bogatijoj hrani - tada postavljamo zaštitne ograde.“
Važno je poticati dijete da kuša širok izbor zdrave hrane – i to mnogo puta prije nego što mu se svidi. Treba dijete naučiti prepoznavati voće i povrće i nuditi mu to svaki dan te objasniti da ta hrana pomaže tijelu da dobro funkcionira.
2. Razgovarajte o razlici između hrane koju jedete stalno i hrane koja je namijenjena posebnim okolnostima.
Kasnije, kada dijete postane dijelom kolektiva, važno je razgovarati o raznim namirnicama koje se izvan kuće konzumiraju, ali ni tada ne treba uvjetovati. Nije dobro reći, na primjer, „Ako pojedeš brokulu, dobit ćeš keks!“ Ovo je postupak koji često dovodi do tješenja hranom u kasnijoj dobi.
3. Pronađite načine da razgovarate o različitim izborima koje donose druge obitelji.
Kad djeca "izađu u svijet", vjerojatno će česšće postavljati pitanja i zapažati običaje druge obitelji. Možda je to zapažanje o slatkišima, možda o tome kako neka obitelj ne jede meso. Kad razgovarate o tome, to svakako treba biti na način da ne omalovažava tuđe izbore hrane ili ne stvara hijerarhiju koja će djecu ostaviti u uvjerenju da druge obitelji rade nešto krivo. Nije pitanje osude, nego je važno naglasiti zašto vaša obitelj čini kako čini i koliko zdrava hrana čini dobro za vaše tijelo.
4. Neka vaša djeca vide kako donosite dobre odluke koje želite da i oni donose.
Budi primjer dobrih odluka: poseži za vrstama hrane za koje se nadaš da će ih dijete odabrati, a hrana na obiteljskom stolu neka pošalje poruku koju želiš da dijete čuje.
Ovo je stvar prehrane, voća i povrća, ali i užitka zajedničkog jela i stvaranja uspomena koje povezuju hranu s obitelji.
5. Sačuvajte stroga pravila i zabrane za mjesta gdje su vam stvarno potrebna.
Postoje određene okolnosti u kojima je nužno apsolutno isključiti hranu - posebno kada dijete ima alergije na hranu, a određena hrana predstavlja opasnost. Nkead roditelji zaista trebaju biti prisutni i angažirati se kad je u pitanju, na primjer, rođendanska zabava. Nekad to mogu biti i vjerske preferencije. No, u oba slučaja krajnji cilj je odgojiti djecu koja mogu samostalno donositi te odluke. Cilj je uvijek pomoći djeci da odrastu u osobe koje mogu – i žele – donositi dobre odluke i uživati u zdravom odnosu s hranom.
