Znanstvenici su poželjeli razotkriti mit u koji već dugo vjerujemo - da slatka hrana i pića dovode do hiperaktivnosti kod djece. Čini se da šećer nije izravni i glavni krivac…
Otkako smo shvatili da slatkiši nisu baš dobri za djecu, a ima tome koje desetljeće, šećer nam je glavni krivac za sve. I je, istina je, šećer je među posljednjim stvarima koje trebamo konzumirati. Između ostalog, često ga krivimo, i to opravdano, za povećan broj karijesa kod djece, ali i – hiperaktivnost. Često, zapravo, kad vidimo dijete koje se ne može umiriti pomislimo „koliko je samo šećera pojelo ovo dijete?!“
Već desetljećima ljudi povezuju simptome poremećaja pažnje i hiperaktivnosti s konzumacijom šećera. Međutim, brojne studije nisu uspjele otkriti da šećer izravno utječe na dječju pažnju ili ponašanje. To je zato što šećer uistinu ne utječe izravno na djecu, nego je priča malo drukčija.
Naime, znanstvenici objašnjavaju da konzumacija slatkih poslastica utječe na dopamin, kemikaliju za „nagrađivanje“ mozga. Dakle, kad dijete jede nešto slatko, to može aktivirati dopamin u njegovom mozgu. Odnosno, kad mozak dobije nagradu, na primjer slatkiš, u mozgu se oslobodi val dopamina.
ScienceAlert je citirao studiju provedenu u Nature Communications iz 2022. koja objašnjava da su miševi kod kojih je induciran porast dopamina bili fizički aktivniji, kao da su dobili amfetamin. Jednako tako se djeca mogu ponašati više hiperaktivno kada im se da slatkiš zbog očekivanja nagrade. Iako je, naravno, dopamin manji nego da im daš amfetamin ili neki drugi psihostimulans.
Inače, smatra se da osobe s ADHD-om imaju oslabljene dopaminske receptore u mozgu. Neki lijekovi za ADHD kao što je Ritalin su psihostimulansi koji povećavaju razinu dopamina, ali brže nego bomboni. Za razliku od dopamina koji se oslobađa kad dobijemo slatkiš kao nagradu, lijekovi pomažu djeci fokusirati se i regulirati ponašanje.
Mit da šećer uzrokuje dječju hiperaktivnost nastao je, čini se, tijekom provođenja studija 1970-ih i 80-ih godina koje su preporučivale nešto što se zove Feingoldova dijeta kao tretman za ADHD. Ta dijeta, koju je osmislio američki pedijatar alergolog Benjamin Feingold, ograničava upotrebu umjetnih boja, konzervansa i sline. Šećer nije bio jedna od namirnica koje je Feingold kritizirao, ali roditelji su ipak pogrešno povezali, jer hrana s bojama i aditivima također ima visok sadržaj šećera.
Kriva su umjetna bojila
Novije studije povezale su umjetna bojila, uključujući crvenu boju br. 3, s hiperaktivnošću i problemima ponašanja kod djece. Određena očekivanja - poput uvjerenja da će šećer učiniti naše dijete hiperaktivnim - mogu promijeniti način na koji percipiramo stvari.
Inače, tijekom studije provedene 1994. godine, čiji su rezultati objavljeni u Journal of Abnormal Child Psychology, djeci su davali slatka pića – nekima prava, a nekima placebo. Na kraju je ustanovljeno da su roditelji čija su djece pila placebo bez šećera smatrali da su njihova djeca hiperaktivnija.
No, da se razumijemo – šećer nije zdrav za djecu. Niti za odrasle. Ipak, šećer nije taj sastojak koji će djecu natjerati da se penju po zidovima.
