Glumac ima petero djece, a krajem prošle godine javno je progovorio o gubitku bebe kroz mušku perspektivu. Prošlog mjeseca najavio je da u travnju očekuje šesto dijete, ali nažalost njegova supruga izgubila je trudnoću
James Van Der Beek, glumac poznat po glavnoj ulozi u seriji "Dawson’s Creek" i otac petero djece objavio je tužnu vijest na društvenim mrežama. Naime, njegova supruga Kimberly izgubila je bebu čiji je dolazak glumac najavio početkom listopada.
Par je vijest podijelio tijekom showa 'Ples sa zvijezdama' putem videa u kojem je bilo prikazano kako čekaju na pregled ultrazvukom u društvu svoje djece; devetogodišnje Olivije, sedmogodišnjeg Joshue, petogodišnje Annabele, trogodišnje Emily i godinu i pol stare Gwndolyn. Tada su gledatelji mogli uživo gledati snimku bebe u trbuščiću.
Nažalost gubitak trudnoće već su doživjeli tri puta, a glumac je prošle jeseni odlučio progovoriti o obiteljskoj tuzi i gubitku troje djece. Njegovoj supruzi Kimberly ovo je četvrti spontani pobačaj, a James je htio ispričati koliko je taj gubitak velik, ali ohrabriti roditelje koji su prošli kroz iste situacije.
"Želim reći nešto o spontanim pobačajima... imali smo ih tri tijekom godina", napisao je tada ovaj poznati tata te objasnio da engleski jezik treba novu riječ za pobačaj jer riječ “mis-carriage” sugerira da su žene krive zbog njega, a treba maknuti svu krivnju koje žene osjećaju.
"Slomljeni, u šoku, tako smo se osjećali nakon što je duša za koju smo mislili da ćemo je dočekati u našu obitelj u travnju, otišla prečacem na mjesto koje postoji nakon života", napisao je tata uz najnoviju objavu uz fotografiju svoje žene s kćeri. "Već smo ovo prošli prije, ali nikad u tako kasnoj trudnoći, i nikad prije spontani pobačaj nije predstavljao opasnost za zdravlje moje žene Kimberly. Zahvalan sam što se oporavlja".
Male duše volontiraju na svom putovanju kako bi pomogle roditeljima
Iako James kao muškarac nije osjećao fizičku bol zbog spontanih pobačaja, kaže da emocionalni teret roditelje može gurnuti preko ruba te savjetuje onima koji su to doživjeli da uzmu dovoljno vremena za tugovanje.
"Otvorit će vas kao ništa prije. Bolno je i razarajuće na svim dubokim razinama za koje niste znali da postoje. Ne osuđujte svoju tugu ili ne pokušavajte racionalizirati svoj put... kad jednom budete u mogućnosti pokušajte prepoznati ljepotu u tome koliko ste drugačiji nego prije. Neke promjene sami napravimo, a neke radimo zato jer nas je uništio svemir, sve te promjene mogu biti darovi", objasnio je James.
Naravno da je teško reći da nešto pozitivno izađe iz takvih situacija, ali James kaže da mnogi parovi postaju povezaniji nego ikad prije. "Mnogi roditelji shvaćaju koliko je duboka njihova želja za djetetom. I mnogi, mnogi, mnogi, mnogi parovi dobit će sretnu, zdravu, prekrasnu bebu kao nagradu (a često vrlo brzo nakon toga - upozoreni ste). Čuo sam nevjerojatna metafizička objašnjenja za njih, većinom se vrte oko ideje da male duše volontiraju na svom kratkom putovanju kako bi pomogle svojim roditeljima", zaključio je.
Muškarci ne priznaju da im je potrebna pomoć
"Baš kao i mame i očevi gubitak bebe doživljavaju iznimno emocionalno. I kod njih se javlja osjećaj gubitka i strah od ponovne trudnoće, te osjećaj nesposobnosti i krivnje", objasnila je Iva Brčić, edukatorica programa The Happiest Baby.
"Također, očevi baš kao i mame, stvaraju planove i organiziraju svoj život oko dolaska novog člana obitelji. Gubitak bebe je snažan udarac koji kod mnogih izaziva depresiju, osjećaj bespomoći i otuđenost od partnerice. Mnogi očevi se povlače u sebe i usmjeravaju svoju pažnju na popravljanje stvari, odnosno na ono na što mogu utjecati. Naime, imaju potrebu popraviti situaciju, a kako to ne mogu, okreću se prema onome što mogu", dodaje, ali također naglašava da muškarcima često nije dopušteno da pokazuju emocije pa je iskreno priznanje o boli koju osjećaju vrlo važno, a James Van Der Beek i drugi poznati očevi kao što je i pjevač Nick Carter dobar su primjer.
"Ne smijemo zaboraviti i da živimo u društvu gdje se od malena dječake uči da pokazivanje emocija i plakanje nije za njih, da oni to jednostavno ne rade. Upravo zbog toga u odrasloj dobi prikrivaju svoje emocije i ne žele priznati da im je potrebna pomoć niti je žele prihvatiti kada im se ponudi", dodaje.
