"Podrška okoline je iznimno važna, rekao bih i najvažnija lječidbena komponenta uz onu stručnu. Bitno je čovjeku koji se nađe u problemu ne govoriti da se trgne i da mu nije ništa nego ga treba razumjeti i shvatiti da on svoje stanje ne može samostalno kontrolirati", kaže doc. dr. sc. prim. Trpimir Glavina dodajući da su postporođajne depresivne smetnje u očeva vrlo rijetke
"Doktore, molim vas, pomozite mi. Prije dva mjeseca postao sam otac prekrasne djevojčice, no umjesto da se veselim svojoj novoj ulozi i budem sretan, ja sam nezadovoljan, tjeskoban, ne mogu spavati, koncentrirati se, bezrazložno se bojim za svoje dijete... Što se sa mnom događa?"
Ovim se riječima 31-godišnjak, ušavši u ordinaciju, obratio za pomoć doc. dr. sc. prim. Trpimiru Glavini, predstojniku Klinike za psihijatriju KBC-a Split. Glavina je, poučen dugogodišnjim iskustvom, odmah znao o čemu se radi. Mladi je otac upao u stanje slično postporođajnoj depresiji, psihičko stanje u kojem dolazi do mnogih zbunjujućih emocija.
"Iako se ovaj oblik depresije, uglavnom zbog hormonalnih promjena u organizmu, javlja u majki, postporođajne depresije nisu pošteđeni ni očevi, posebice oni mlađe dobi koji prvi put postaju očevi", pojašnjava primarijus Glavina dodajući da je otac po stručnu pomoć došao sam nakon što su mu to savjetovali supruga i roditelji.
"Riječ je o zaposlenom čovjeku, srednjoškolskog obrazovanja koji živi u prigradskoj sredini i čiji su obiteljski i socijalni odnosi u potpunosti sređeni. On je od veselja zbog iščekivanja vijesti o rođenju zdravog djeteta, od punine osjećaja da je postao otac, od planova kako će o kćeri, zajedno sa suprugom, skrbiti, hraniti je, previjati, smijati se..., došao do osjećaja potpunog nezadovoljstva, gubitka energije, osjećaja umora, psihičke i fizičke iscrpljenosti, osjećaja krivnje jer ne može više pomoći, tjeskobe i bezrazložnog straha za dijete s posljedičnom nesanicom i oslabljenom koncentracijom, zbunjenošću... Nije prepoznavao samoga sebe, a iako je svega bio u potpunosti svjestan, svoje emocionalne smetnje nije mogao kontrolirati", govori primarijus dodajući da su postporođajne depresivne smetnje u očeva vrlo rijetke.
Kod ovog mladog oca sve se počelo razvijati nekoliko dana nakon dolaska djeteta kući iz bolnice i postupno se pogoršavalo. Srećom, imao je podršku obitelji i prijatelja koji su vidjeli “da se muči i da to nije on”.
'Postporođajna depresija nije moderno psihičko stanje'
"Podrška okoline je iznimno važna, rekao bih i najvažnija lječidbena komponenta uz onu stručnu. Bitno je čovjeku koji se nađe u problemu ne govoriti da se trgne i da mu nije ništa nego ga treba razumjeti i shvatiti da on svoje stanje ne može samostalno kontrolirati", govori primarijus Glavina te dodaje kako terapija depresivnih stanja, pa tako i postporođajne depresije u očeva, traje više mjeseci, odnosno i nakon ulaska u stabilno stanje koje može nastupiti i nakon nekoliko tjedana terapije.
Obitelj i najbliži su uvijek, ako je to moguće, uz bolesnika i sudjeluju u terapiji. Otac (31) na vrijeme je spoznao svoj problem i odlučio potražiti stručnu pomoć. Nakon djevojčice postao je i otac dječaka.
"Uskoro ću dobiti sina i jako me strah da i nakon njegova rođenja ne upadnem u depresiju", povjerio se otac (31) liječnicima neposredno prije rođenja svog drugog djeteta. No to se, srećom, nije dogodilo. Danas se osjeća dobro.
"Očevi sa smetnjama iz kruga postporođajne depresije rijetko traže pomoć. Na jugu Europe liječniku ih zbog toga odlazi tek 7 posto, u SAD-u 14, a u skandinavskim zemljama 28 posto. Postporođajna depresija nije moderno psihičko stanje. I prije je bilo ovakvih slučajeva s očevima, ali da, nisu tražili pomoć jer je bila ili nedostupna ili je stigmatski moment bio naglašen", kaže Glavina.
Dodaje kako se iz stručne literature može iščitati da se u spomenutoj emocionalnoj stisci može naći do 10 posto očeva, posebice nakon rođenja prvog djeteta, no osobno smatra da je ipak riječ o manjem broju. Zašto dolazi do takvog stanja, teško je reći, smatra struka, no da bi nešto definirali kao postporođajnu depresiju u očeva, ono u ishodištu mora imati rođenje djeteta.
Simptomi kod majke
Iako je uobičajeno da se nekoliko tjedana nakon porođaja raspoloženje majke mijenja, ako se takvo stanje nastavi i tri mjeseca nakon porođaja, to je ozbiljan znak za traženje pomoći. Glavni simptomi poslijeporođajne depresije su depresivno raspoloženje, utučenost i gubitak interesa, posebno interesa za dijete.
Vrlo mladi roditelji, kao i oni koji se nalaze u teškim egzistencijalnim i socijalnim problemima, mogu imati izvjesnu predispoziciju za razvoj postporođajne depresije, no u konačnici nema indikatora koji bi mogli sa sigurnošću upućivati na visok rizik za obolijevanje, tvrdi struka.
Iako su prijašnja istraživanja utvrdila da se od 4 do 10 posto muškaraca bori s postporođajnom depresijom, taj broj u posljednjih desetak godina sve više raste, tvrde znanstvenici sa Sveučilišta Lund. Naime, u njihovu istraživanju, čiji su podaci objavljeni početkom studenog 2017., sudjelovalo je 447 mladih očeva.
Utvrđeno je kako je 28 posto imalo simptome koji upućuju na blagi nivo depresije, od kojih čak 83 posto nije potražilo nikakvu pomoć, pa nije ni razgovaralo s bližnjima, kaže voditeljica studije, prof. psihologije Elia Psouni.
