Koliko puta, kad te dijete potpuno izbaci iz takta, osjetiš potrebu da ga — jednostavno ignoriraš? Da prestaneš pričati s njim i u tišini pokažeš svoju ljutnju i razočaranost? Znamo. No, to nije dobro.
Kad više ne znaš kako i što reći, kad te dijete povrijedi ili naljuti, kad bi najradije posegnula za onim za čim ne smiješ, a više nemaš riječi, doslovno, tada ti padne na pamet jedna od opcija koja često najviše „boli“. Šutnja ili ignoriranje djeteta. Ne brini, nisi ni prvi ni zadnji roditelj kojem je to palo na pamet i koji je to napravio. Mnogima je to prva, instinktivna reakcija. No psiholozi upozoravaju da takav pristup može ostaviti dublje i dugoročnije posljedice na dijete nego što mislimo.
Što djeca uče kad ih ignoriramo
„Kad roditelj koristi šutnju kao način kažnjavanja, djetetu zapravo poručuje: 'Nisi vrijedan/na mog pogleda, razgovora ni prisutnosti'“, objašnjava adolescentna psihologinja Barbara Greenberg. Takva situacija kod djece izaziva osjećaj srama i odbačenosti. Još je opasnije što im šaljemo poruku da se sukobi i problemi rješavaju — prekidom komunikacije.
„Djeca koja odrastaju u takvom okruženju često kasnije postaju odrasle osobe koje bježe od sukoba, boje se reći što osjećaju ili teško postavljaju vlastite granice“, kaže Greenberg.
Dijete ne zna zašto ga ignoriraš
Iako roditeljima ponekad izgleda da je šutnja jasan signal, djeca najčešće ne razumiju njezino značenje.
„Roditelji često precjenjuju koliko će dijete shvatiti zašto ga ignoriraju“, kaže licencirani terapeut i otac Kier Gaines.
Pritom djeca, kada su ljuta, tvrdoglava ili uzrujana, često zapravo traže bliskost i kontakt. Ako tada naiđu na šutnju, to može biti vrlo bolno.
Razgovor je uvijek bolji izbor
To, naravno, ne znači da roditelj ne smije pokazati da je povrijeđen ili ljut.
„Ako ste uzrujani, bolje je djetetu iskreno reći: 'Jako sam ljuta i treba mi malo vremena da se smirim', nego ga potpuno ignorirati“, savjetuje Gaines.
Na taj način djetetu jasno dajete do znanja što se događa, umjesto da ga tjerate na nagađanje. Osim toga, pokazujete mu kako se na zdrav način izražavaju emocije.
Kako reagirati kad te dijete izbaci iz takta
Ako osjećaš da ćeš burno reagirati, uzmi pauzu — ali to prethodno reci djetetu.
Na primjer:
- „Sad sam jako ljuta, treba mi nekoliko minuta da se smirim.“
- „Vratit ću se čim budem spremna razgovarati mirno.“
Nakon što se smiriš, važno je razgovarati s djetetom o situaciji: „Povrijedilo me kad si bacio igračke. Voljela bih da to drugi put napraviš drugačije.“
Tako dijete uči da su emocije normalne i da se o njima može i treba razgovarati — umjesto da se na probleme odgovara šutnjom.
Ako želimo odgojiti emocionalno sigurno i stabilno dijete, ključ leži u otvorenoj komunikaciji, a ne u ignoriranju.
