Pokušavaš nešto napraviti i postići razgovorom s djetetom i očekuješ neku suradnju, a onda ti dijete odgovori onako pomalo bahato – ili jako bahato. I onda nema više dogovora…
Tvoje dijete je nešto „skrivilo“ i moraš razgovarati. Ne želiš samo 'dreknuti' neku kaznu, nego pokušavaš smisleno razgovarati, objasniti sve i pokušati postići da dijete shvati što je napravilo pogrešno i zašto sada slijedi posljedica ili kažeš što će se dogoditi… Znaš već kako to ide. I taman kad se smiriš i misliš da ti dobro ide – dijete ti odgovori. Na onaj način.
Malo je tog što izluđuje roditelje toliko koliko odgovaranje, ono bahato odgovaranje. Ne mora čak ni biti bahato, dovoljno je da ti odgovori i da zahtijeva neku ispravku, neku pravdu koju misli da treba dobiti ili slično. Ono što posebno izbaci iz takta je kad je to odgovaranje bez imalo poštovanja. Tad naprosto pukneš!
Postoji li neki način za odgovoriti u ovim situacijama i pokušati biti racionalan? Tek toliko kako se tvoj roditeljski autoritet ne bi raspao u tom natezanju. Evo nekih situacija i mogućih reakcija.
Što reći kad ti dijete odgovara
Kad dijete kaže: „To nije fer!“
Djeca vole vjerovati da je jedini ispravan način da se prema njima postupa potpuno isto kao prema njihovoj braći i sestrama ili prijateljima. Ali pošteno nije uvijek isto što i jednako.
Tvoj odgovor: „Uvijek ću se truditi da se prema tebi i tvojoj braći i sestrama ponašam pošteno, ali to ne znači da je to uvijek isto prema svima vama. To je zato što ste različiti, baš kao što su svi na svijetu različiti jedni od drugih.“
Kad kaže: „Svi drugi to rade/smiju raditi!“
Djeca vole vršiti pritisak na roditelje uspoređujući ih s drugim roditeljima.
Tvoj odgovor: „Pa, ono što drugi roditelji odluče ili dopuste, možda nije dobro za nas. U našoj obitelji vjerujemo __________, pa ćemo tako odlučiti i o ovome.“
Kad kaže: „Ne vjeruješ mi.“
Starija djeca pokušat će okriviti roditelje koji postavljaju granice ponašajući se tako da impliciraju nedostatak povjerenja, te insinuiraju da to šteti vašem odnosu roditelj-dijete.
Tvoj odgovor: „Moj najvažniji posao je da te čuvam. Dakle, u ovom slučaju ne radi se o povjerenju u tebe - radi se o tome da te čuvamo i/ili brinemo se za ono što ti je potrebno.“
Kad kaže: „Ne moram raditi što kažeš.“
Ovo je jedan od onih slučajeva kad odgovaraju na način koji pršti prkosom i nepoštivanjem. Važno je reagirati na pravi način i u skladu s njihovim odgovorom.
Tvoj odgovor: Pogledaj iza sebe i reci: „S kim razgovaraš? Znam da ne razgovaraš sa mnom.“ To djetetu daje priliku da ispravi svoj stav. Nakon tog možeš reći „OK, možda želiš to pokušati ponovno reći.“ Ako ne shvati poantu i nastavi odgovarati, zauzmi čvršći pristup: „Ja sam tvoj roditelj i bez obzira na to misliš li da sam u pravu ili u krivu, duguješ mi poštovanje i red je da me poslušaš. Budući da tvoj stav i riječi ne pokazuju ni jedno ni drugo, posljedica tog je…“ (Važno: Ovo ima snagu samo ako je posljedica logična i ako imaš nit vodilju da je provedeš u djelo.)
Kad kaže: zapravo nešto nerazumljivo i mumlja sebi u bradu
Ovo je trik koji će izvući iz rukava kad žele imati posljednju riječ. Ti si rekla svoje, ali to ne znači da će dijete odustati. Ili nastavljaju gurati po svom ili mumljaju tiho i nerazumljivo sebi u bradu. U svakom slučaju, to je igra moći.
Tvoj odgovor: „U redu, saslušala sam što imaš za reći i zamolila sam te da prestaneš govoriti.“ U tom trenutku možeš reći: „Ako želite doći do (nečeg što želi ili oko čeg se vodila 'borba'), nećeš više reći ni riječ.“ Ili: „Ako kažeš još koju riječ o ovome, ja ću (izgovori posljedicu – smislenu).“
