Nakon porodiljnog dopusta većina mama vraća se na posao kad dijete navrši godinu dana, međutim sve se više žena nakon porodiljnog ili s više djece odlučuje na rad na pola radnog vremena ili od kuće
Iako je Hrvatska na vrhu ljestvice zemalja s najdulje plaćenim porodiljnim dopustom koji traje 12 mjeseci, dijete je i dalje malo, a postavlja se pitanje što i kako dalje kada se mama treba vratiti na posao? Treba li dijete upisati u jaslice ili dati nekome na čuvanje - baki, djedu, dadilji?
Zbog gospodarske situacije i tržišta rada mame se najčešće vraćaju na posao nakon navršene djetetove prve godine. Međutim, jaslice su često jedina opcija, no što su djeca mlađa i proces prilagodbe će najvjerojatnije biti osjetljiviji i duži zbog straha od odvajanja od majke. Dijete počinje jasno pokazivati uznemirenost prilikom odvajanja od majke u dobi od šest, sedam, osam mjeseci te strah od nepoznatih ljudi. Takve reakcije normalna su faza u djetetovom razvoju.
Iako dijete brzo napreduje tijekom prve godine života ono u toj dobi još nema razvijen pojam o vremenu tako da nema osjećaj koliko će odvojenost trajati. Kako ne razumije privremenost odvajanja, a ima izrazitu potrebu za sigurnošću koju mu pruža osoba kojoj je privrženo, odvojenost od primarnog skrbnika djetetu izuzetno teško pada.
5 znakova da beba ima strah od odvajanja
Priprema za odvajanje
Da su prve tri godine djetetovog života najvažnije često čujemo od mnogih stručnjaka i roditelja, stoga se nakon rodiljnog dopusta sve više ističe opcija vraćanja na posao na pola radnog vremena, barem dok je dijete malo ili ako roditelji imaju više djece - da iskoriste tu mogućnost te da provedu više vremena s djecom.
Stručnjak za rani razvoj, Tomislav Kuljiš, smatra kako je djetetu u tako ranoj dobi potrebno da bude u kontaktu i u centru pažnje jedne odrasle osobe koja se aktivno bavi s njim. "Ako si možemo priuštiti da dijete bude s adekvatnim odraslim skrbnikom, bilo da je to baka ili teta čuvalica, onda bi to svakako bila bolja solucija za dijete i nešto što bi bilo više razvojno poticajno, sve dok dijete ne bude spremno za kretanje u vrtić", objašnjava i dodaje kako bi dijete trebalo biti sposobno ići u vrtić nakon što je dovršilo separaciju, odnosno kad je njegov sustav sposoban održavati stabilno svoje unutarnje emocionalno stanje bez bliskog kontakta s mamom. "Za neku djecu će to biti već kraj druge godine, za neku djecu ne prije treće, četvrte ili čak pete godine."
Zapošljavanje na pola radnog vremena važno je i za mamu
U zapadnoj Europi rad od kuće ili na pola radnog vremena osobito za roditelje predškolske djece je uobičajeno. U Hrvatskoj se sve tvrtki počelo prilagođavati tom standardu pa je roditeljima i djeci omogućeno da faze prilagodbe na vrtić i školu budu s puno manje stresa. Mnoga istraživanja pokazuju da su mame koje rade pola radnog vremena zadovoljnije, a uz uspješno majčinstvo i dalje mogu sudjelovati na tržištu rada.
'Ne bih prekidala porodiljni da nisam morala'
Jedno od istraživanja na Nacionalnom institutu za dječje zdravlje i ljudski razvoj u SAD-u pokazalo je da općenito mame koje rade na pola radnog vremena imaju manje sukoba u obitelji i na radnom mjestu. Pratili su 1 364 mame i njihove bebe, od kada su djeca imala šest mjeseci. U idućih deset godina razgovarali su s mamama sedam puta.
Zbog toga što mame ne rade puno radno vrijeme, imaju više vremena za svoju djecu, ali i za sebe. "Zapošljavanje na pola radnog vremena ostavlja mamama vrijeme da se bave i drugim stvarima osim roditeljstvom, time obogaćuju vlastiti život što im omogućava dobro mentalno zdravlje", ističe voditeljica studije i sveučilišni profesor Cheryl Buehle.
Uz rad na pola radnog vremena mame rade puno manje kompromisa, posvećene su obitelji, ali i sudjeluju na tržištu rada, a djeca se s puno manje stresa mogu prilagođavati novim okolnostima u životu. Tako će se dijete osjećati sigurno, a povezivanje s tetama u vrtiću ili ostajanje s dadiljom neće osjećati kao potpuno odvajanje od roditelja.
