Doris Pinčić Rogoznica jedna je od poznatih mama koje su reagirale na odluku o posjetima roditelja bolesnoj djeci u bolnici tijekom pandemije koja je prije dva dana zgrozila javnost, a i Alma Bukvić prisjetila se iskustva koje je doživjela početkom ove godine u bolnici
Udruga Roda već tri mjeseca apelira na Ministarstvo zdravstva i na sva stručna društva da se omogući prisustvo roditelja ili bliske osobe svakom djetetu koje je na bolničkom liječenju. Prije četiri dana pokrenuta je i Peticija za osiguranje prava svakog djeteta na boravak uz roditelja tijekom bolničkog liječenja koju je u kratkom vremenu potpisalo 40.000 građanki i građana.
"Javljaju nam se očajni roditelji koji ne mogu ni utješiti svoju djecu i pomoći prisustvom i pažnjom njihovom bržem oporavku, ali, jednako važno, ne mogu ni biti dobro informirani ni suodlučivati u njihovu liječenju. Neki od roditelja nisu mogli vidjeti svoju djecu smještenu u bolnicama i preko mjesec dana. Stručna pedijatrijska društva - Hrvatsko pedijatrijsko društvo i Društvo za socijalnu i preventivnu pedijatriju, nisu se o ovome problemu nijednom izjasnili niti izašli sa smjernicama ili preporukama", stoji u priopćenju Udruge Roda koje je medijima poslano nakon objave ministra zdravstva Vilija Beroša koji je nakon sastanka ekspertne skupine, poručio da će roditelji na raspolaganju imati 15 minuta za posjet hospitaliziranom djetetu.
"Ta objava je dodatno uznemirila i razljutila roditelje, ali i dovela do dodatnih pogoršanja praksi jer su neke bolnice koje su dopuštale dulje posjete roditelja, temeljem jučerašnje izjave ministra iste ograničile na ukupno 15 minuta", dodaju.
Udruga Roda upozorava da se u petak od 8:30 do 16:30 sati mogu događati spontane reakcije građanki i građana na odluku Ministarstva zdravstva, a reakcije na društvenim mrežama već su krenule. Na Facebooku missMAME pitali smo roditelje kakva su njihova iskustva s ostavljanjem djece u bolnicama. Pročitaj što su napisali.
Doris: 'Tu noć nisam plakala, ali nisam baš ni disala kako treba'
Voditeljica i glumica Doris Pinčić Rogoznica i mama dvoje djece objavila je svoje iskustvo na Instagramu. Naime, za vrijeme izolacije njezin sinčić Donat pao je, zaradio potres mozga i završio u bolnici. Doris je iskreno opisala kako se osjećala u tim trenucima, a s čime se mogu poistovjetiti svi roditelji.
"Nema ljepšeg osjećaja nego vidjeti svoju djecu kako se smiju, vole, rastu.. Nema goreg osjećaja nego vidjeti da tvoje dijete boli, u takvim situacijama bezuvjetna ljubav pokazuje svu svoju snagu i svaki bi roditelj potpisao isti tren da sve teško padne na naša umjesto na njihova leđa.
Za vrijeme karantene moj Donat igrajući se po kući pao je, udario se u glavu i doživio je lagani potres mozga popraćen vrtoglavicom, povraćanjem i buncanjem. Divni, posvećeni doktori objasnili su nam da mora, za njegovo dobro i za svaki slučaj ostati u bolnici, ali da ja ne smijem biti u bolnici tu noć. Ni na stolici, ni u hodniku ni u krugu odjela. Karantena je, covid divlja. U suzama i strahu ostao je u, kako ga je on nazvao - zatvoru.
Tu noć nisam plakala, ali nisam baš ni disala kako treba. Ujutro kad su ga pustili i došao je kući uz potvrdu da će sve biti u redu krenule su suze. Prije svega od sreće, od zahvalnosti što imam zdravu djecu i što ovakve situacije mogu nabrojati na prste jedne ruke. A drugi red suza išao je za sve roditelje i djecu koji to jutro nisu zagrlili jedni druge jer su na bolničkom liječenju danima, neki tjednima.
Djeca uvijek trebaju roditelje ili skrbnike, a kad su bolesni i još više. Korona je neupitno opasna, nisam epidemiolog, nisam doktor ali vjerujem da moraju postojati bolja rješenja od ovog da roditelji bolesnoj djeci u posjet mogu doći na 15 minuta. Ne da vjerujem, ja sam sigurna da naše društvo može, mora i zna bolje, kao i da ćemo pronaći pravi način za ovo riješiti", napisala je uz fotografiju svojih mališana.
'Mama mu ostaje ispred lifta. Uplakana. Vrata se zatvaraju. Dijete se diže na noge. Vrišti iz petnih žila. Mama, mama, mamaaaaaaa!'
Alma Vukičević Bukvić, supruga glumca Amara Bukvića na Instagramu je objavila potresnu scenu iz jedne bolnice u kojoj je bila početkom godine, a kojom je sada dala podršku roditeljima čija su djeca bolesna i moraju na preglede, pretrage, operacije ili su na liječenju u bolnici.
"Da vam ispričam jednu prigodnu priču. Početkom godine, tik pred premijeru pandemije korona virusa završila sam jedno jutro na odjelu nefrologije KBC Rebra. Tada smo još nesmetano mogli u bolnicu, ako nas nešto boli. Ili u posjetu, ako nekoga našeg nešto boli. Kod mene je slučaj bio ovaj drugi. Tata, koji je sad, kao i uvijek, zdrav i jak, imao je mali okršaj s pravilnim (ne)funkcioniranjem svog bubrega.
Jutro, 8:30, prazan teretni lift, idem po nalaze. Pritisnem gumb. Kat III. Za mnom ulaze 3 doktora/sestre gurajući veliki mobilni krevet. Ali nešto je drugačije. Krevet ima rešetke sa strane. Čekaj, pa to je jedan veliki kinderbed. Naginjem se preko njihovog ramena. Ovako visoka vidim sve kao na pladnju. Unutra leži maleno dijete, mlađe od 2 godine. Dižem pogled. Mama mu ostaje ispred lifta. Uplakana. Vrata se zatvaraju. Dijete se diže na noge. Vrišti iz petnih žila. Mama, mama, mamaaaaaaa!!!! Prikopčano na sto kabelčića po sebi. Trga se. Ja hvatam zrak. Gušim se. Vidim Amal u tom krevetu. Zemljo otvori se, molim te! Vožnja od prizemlja do trećeg kata nefrologije bila je najduža vožnja u mom životu! 20 sekundi dugih kao cijela jedna vječnost. Uz plač i krikove tog malog dijeteta. Otvaraju se vrata. Držim zrak u sebi. Ne dišem. Izlaze van! Ostajem unutra. Hvatam zrak. Ali. Iz mene izlazi jecaj. Vraćam se natrag. Dolje u hodnik. Jecam kao luđakinja. Ne mogu zaustaviti to iz sebe. Vraćam se u auto. Dolazim doma. Otac me pita, a nalazi? Koji nalazi mislim si. Kažem nisu još, sutra će biti gotovi. Sutra ću stepenicama. To je jedino sigurno!
Ova žena je tada, vrlo vjerojatno, morala svoje dijete napustiti samo nakratko kako bi “odradilo neke pretrage”. Ili na operaciju. Suze te žene pred mislima su mi svih ovih dana kad čitam kako roditelji bolesne djece ne mogu ići niti u posjetu, a po novome, od danas, mogu samo po petnaestominutni zagrljaj i utjehu. I sebi i njima. Pitam se gdje to živimo, kakav je to srednji vijek u koji smo zakoračili u 2020., u kakve se to životinje pretvaramo. Sve dječje suze svijeta želim da se sruče u snove ekspertne skupine za procjenu ovog sranja. Suze za njihovo dobro. Ova je godina dosegnula potpuno novu razinu besmisla!", napisala je uz fotografiju na kojoj je sa svojim mališanima.
