Od previše kritiziranja pa do nepokazivanja emocija, mnogi roditelji čine ove "pogreške". Dobra vijest je da postoje načini da se promijenite i prekinete s lošim roditeljskim navikama.
Kada govorimo o roditeljstvu, svi želimo ono što je najbolje za našu djecu. Odgajanje ljubaznih, suosjećajnih ljudi ipak je za većinu roditelja mjerilo njihova uspjeha - to je krajnji cilj. Ali uspjeti u tome može biti teško. Roditeljstvo je teško i svatko od nas će u nekom trenutku pogriješiti - to je neizbježno. Ali dobra vijest je da loše roditeljske navike možemo promijeniti.
Greške iz prošlosti ne moramo ponavljati i one ne određuju vašu, a ni budućnost vašeg djeteta. Loše navike možemo prekinuti i okrenuti se prema novom i boljem obiteljskom životu. Ove četiri male promjene možete i trebate učiniti već danas.
1. Obuzdajte negativne razgovore i izbjegavajte bijes
Lako je zakolutati očima i planuti kada dijete ostavi tenisice i čarape razbacane nasred sobe. Lako je izgubiti živce kada malo dijete dok jede ima više hrane na sebi i oko sebe nego u sebi. Ali prije nego podignete glas, izgubite strpljenje, zastanite i procijenite situaciju.
"Ima situacija kada je 'ispad' sasvim normalna reakcija", kaže Scott Haltzman, psihijatar i autor knjige The Secrets of Happy Families: Eight Keys to Building a Lifetime of Connection and Contentment. Ali ako se uzrujate oko svih malih stvari koje ne možete kontrolirati ili stvari koje zapravo nisu toliko važne, dijete neće znati kako reagirati na životne uspone i padove.
"Teško im je shvatiti što je prikladno nasuprot onoga što je pretjerano ako stalno vičete i pretjerujete koristeći fraze poput 'ti nikad' ili 'ti uvijek'. Dijete može reći: 'Tako si nepravedan! Ti si najgori roditelj!' jer mu ne dopuštate da jede sladoled prije spavanja. Također, kada nešto stvarno nije u redu, djeca vas mogu blokirati jer je vaša svakodnevna komunikacija svedena na vikanje", upozorava dr. Haltzman.
Ako istim intenzitetom doživljavamo ugrožavajuće situacije kao i one nevažne, djeca neće biti spremna u tome sudjelovati kada je to zaista važno. Zato, kada nešto pođe po zlu, mentalno dodijelite problemu broj na skali od jedan do deset, pri čemu je jedan incident koji nema utjecaja na kvalitetu vašeg života (vaš šestogodišnjak je izgubio majicu) i deset kao hita situacija (dijete je palo na igralištu možda je slomilo ruku). Nakon što procijenite situaciju, moći ćete bolje odgovoriti na krizu pred vama.
"U početku ćete se možda osjećati kao da je sve 10, ali s vremenom ćete početi uviđati da postoje razlike između ovih događaja", kaže dr. Haltzman.
2. Pokažite svoje emocije
Svi različito reagiramo, neki roditelji pretjerano pokazuju emocije, a drugi ih skrivaju. Ali ako vam se čini da stalno prikivate svoje osjećaje, trebali biste ponovno procijeniti situaciju.
"Iskrenost o emocijama može pomoći vama i djetetu. Dijete mora naučiti da je u redu osjećati se tužno, ljutito ili frustrirano", objašnjava dr. Charlotte Reznick, psihologinja i autorica knjige The Power of Your Child's Imagination: How to Transform Stress and Anxiety Into Joy and Success. Pomaže u vlastitom razvoju i emocionalnoj regulaciji. Iskrenost prema emocijama zapravo može ublažiti stres i probleme izazvane stresom, poput visokog krvnog tlaka i nesanice, a istina je da bez obzira koliko mislite da uspješno skrivati emocije, djeca imaju svoj radar.
"Ako emocije ne podijelite na odgovarajući način, naučit ćete djecu da lažu o svojim osjećajima. Osim toga, dijete može misliti da je ono razlog zašto ste uzrujani i na kraju se osjećati loše", kaže dr. Reznick.
Stavite etiketu na emociju, objasnite je djetetu na način na koji će razumjeti i povežite je s nečim što je doživjelo. Mogli biste reći nešto poput: "Dobivam novog šefa i ne znam kako ćemo se slagati. Sjećaš se kako si bio nervozan zbog upoznavanja nove tete u vrtiću? Pa, tako se sada osjećam." Ili: "Osjećam se tužno zbog toga što je baka bolesna. U redu je biti tužan. I roditelji se tako osjećaju. Ali znam da se liječnici dobro brinu o njoj."
Djeci u dobi od sedam ili osam godina možete dati više detalja nego mlađima jer oni mogu više razumjeti i odvojiti tuđe probleme od svojih", kaže dr. Reznick.
Pustite djecu da postavljaju pitanja, tako da možete ublažiti njihovu zabrinutost i da mogu čuti istinu o tome što se događa, umjesto da maštaju o najgorem.
3. Budite izravni
Jeste li ikada tražili od svog djeteta da pospremi nered iza sebe, a niste dobili nikakav odgovor? Možda ste rekli "Možeš li maknuti svoje igračke?" i nastavili: "Odmah, sada!" Ako je tako, niste sami. Mnoga djeca imaju selektivni sluh. Ali jeste li znali da i vi možda imate istih problema?
"Odustajete od svoje ovlasti i odugovlačite s procesom prisiljavanja djeteta da učini ono što od njega trebate", kaže Fran Walfish, dječja psihoterapeutkinja i autorica knjige The Self-Aware Parent: Resolving Conflict and Building a Better Bond With Your Child.
Kada dijete zanemari vaš zahtjev, ponovit ćete ga i izgubiti strpljenje. Tada nitko nije sretan. Jasnoća je ključna kada očekujete neposrednu provedbu. A počinje stavljanjem točke na kraj rečenice: "Obuci se za park, molim te." Ili: "Isključi TV, odmah." To je to.
"Ako dijete odmah ne posluša, samo jedanput recite sljedeće: Pokaži mi kako možeš sam isključiti TV ili ću ti pomoći. U sebi izbrojite do dva, a zatim uzmite daljinski i sami ugasite TV", savjetuje dr. Walfish.
Naravno, davanje jasnih uputa i dalje zahtijeva praksu i upornost. Ali to će vam pomoći vratiti kontrolu i spriječiti vas da izgubite živce. U međuvremenu, dijete uči tko je nadređeni i kako slijediti upute.
4. Ostanite pozitivni
Djecu je lako kritizirati kada pogriješe. Ako imaju odlične ocjene i zalomi im se jedna loša, usredotočit ćete se na tu lošu ocjenu i pitati ih što je pošlo po zlu. Lako je uočiti i nedostatke i neuspjehe ako su greške očitije od uspjeha. Ali, ako kritike nadmaše pohvalu, dijete vas može ignorirati ili će se braniti. U oba slučaja, neće čuti sve konstruktivno što imate za reći. Što je još gore, prigovaranje također može narušiti njihovo samopouzdanje do točke u kojoj bi mogli prestati pokušavati postići cilj jer se boje da neće uspjeti i time vas razočarati.
Pohvale koje treba čuti tvoje dijete kako bi razvilo samopouzdanje
"Ako stalno dajete negativnu povratnu informaciju ili se fiksirate na slabosti svog djeteta umjesto na njegove prednosti, ono će možda vjerovati da ne može uspjeti", kaže Cathy Cassani Adams, dječja i obiteljska psihoterapeutkinja i autorica knjige The Self-Aware Parent: 19 Lessons for Growing With Your Children.
Što možete učiniti? Kako možete odbaciti loše navike? Uvijek biste svom djetetu trebali dati više pohvala nego kritika. Naravno, to ne znači da trebate izbjegavati spominjanje pogrešaka. Međutim, prvo biste trebali priznati djetetova postignuća. "Imaš sjajne ocjene. To je super!" Zatim ponudite pomoć u području u kojem nije uspio: "Pravopis je teška tema. Pomoći ću ti s učenjem za sljedeći test."
"Također biste se trebali oduprijeti porivu da ukažete na svaku pogrešku, te umjesto toga pokušajte spomenuti dobre stvari koje vaše dijete čini svakodnevno", savjetuje Adams.
Mogli biste reći: "Hvala što si oprao svoj tanjur, olakšao si mi pospremanje nakon ručka" umjesto "Zašto si ostavio kečap na stolu?" Još jedna korist od pohvale je i ta da će dijete biti spremnije ozbiljno shvatiti kritiku jer zna da vidite što radi ispravno.
