Jesmo li dobri ili loši roditelj, to često ne možemo tek tako tvrditi, a skloni smo misliti da to ovisi o cijelom nizu čimbenika, kao i da to nije isključivo točno, niti lako utvrditi. No, čini se da geni ipak igraju određenu ulogu, barem ako je slutiti po – miševima.
Dobro, pomalo je neobično govoriti o miševima kao roditeljima, ali riječ je o istraživanju kakvima počinje puno tog… Naime, istraživanje je pokazalo da određeni geni kod miševa mogu odrediti hoće li oni biti dobri ili loši roditelji. Radi se o takozvanim utisnutim genima u ključnim neuronima u "roditeljskom središtu" u mozgu. Rezultati su to studije provedene na Sveučilištu Cardiff.
Priča ide nekako ovako. Kod sisavaca postoji fenomen koji se naziva genetski imprinting ili genetsko utiskivanje, a ovo je istraživanje pokazalo da taj fenomen kod miševa može utjecati na ponašanje roditelja. Sisavci nasljeđuju dvije kopije svakog gena - po jednu od svakog roditelja - i obično se svaka kopija jednako izražava u stanici. Kod utisnutih gena, međutim, izražena je uvijek samo jedna kopija, neovisno o tom je li ona naslijeđena od oca ili majke.
Kako bi potvrdili da utisnuti geni igraju ulogu u roditeljstvu, tim sa Sveučilišta Cardiff upotrijebio je podatke pojavama u takozvanom „roditeljskom središtu“ u hipotalamusu miševa. Otkrili su da su utisnuti geni posebno česti među genima izraženim u tim stanicama, uključujući Magel2, novi utisnuti gen koji prije nije bio povezan s roditeljstvom. Daljnji pokusi pokazali su da su miševi kojima nedostaje aktivni oblik Magela2 bili nepažljivi roditelji čiji životi prostor nije bio prvenstveno roditeljski ugodan.
Nova otkrića pokazuju da genetski imprinting ili utiskivanje igra važnu ulogu u kontroli roditeljskog ponašanja kod miševa. Zanimljivo je da su prethodna istraživanja pokazala da ako mladunci miša izgube očinsku verziju Magela2, oni proizvode manje ultrazvučnih vokalizacija, koje inače koriste kako bi privukli pozornost svoje majke.
Sve u svemu, ovi rezultati dodatni su dokaz za ideju da je genetski imprinting evoluirao do točke da koordinira roditeljske aktivnosti između majke i njezinih mladunaca. Autori studije naglasili su da je ta studija pokazala važnost utisnutih gena kao skupine koja kontrolira roditeljsko ponašanje kod sisavaca. To znači da genomi majke i oca mogu različito utjecati na roditeljsku skrb i njezinu kvalitetu, te tako zapravo oblikovati evoluciju roditeljskog ponašanja kod sisavaca.
