Nije neka tajna da smo svi sve više usamljeni i svi sve više udaljeni jedni od drugih. No, teško je čuti kad znamo da se mame osjećaju usamljenima, a sad isto kažu i tate…
Već neko vrijeme skrećemo pažnju na to da su mame usamljene i pod jako velikim stresom. Nije to posebno neobično čuti u posljednje vrijeme, posebno kad se više-manje svi tako osjećamo, ali nam je to teško čuti, jer znamo koliko su nam mame – važne. A čini se da se jednako osjećaju i tate! Pokazala su to dva istraživanja, prema kojima su oni pod još i većim stresom nego mame.
Tate često više rade, pa su nerijetko daleko od obitelji više sati u danu, a nerijetko se i povuku u samoću kako bi dovršili posao ili se odmorili, barem tako kažu. No, dva istraživanja provedena u Americi na nacionalnoj razini pokazala su da to osamljivanje nije samo ponovno punjenje baterija, nego i – simptom. Istraživači sada kažu da američki očevi prijavljuju dublju usamljenost i veći emocionalni stres od majki koje se često nađu u središtu pozornosti kad se radi o roditeljskom stresu.
Brojke koje nitko nije očekivao
Anketa Medicinskog centra Wexner Sveučilišta Ohio State pokazala je sljedeće: dvije trećine američkih roditelja kaže da ih svakodnevna rutina "ponekad ili često" čini usamljenima, ali naknadne unakrsne tablice pokazuju da su očevi nešto skloniji od majki označiti kućicu "često" (unatoč tome što provode manje ukupnih sati brinući se za djecu).
Zajednički projekt časopisa Parents s tvrtkom Verywell Mind, pak, otkriva da 59 % očeva želi "osjećati se više viđenima", dok se dva od tri opisuju kao barem umjereno pod stresom tijekom proteklog mjeseca.
Zašto očevi tonu u izolaciju
Stručnjaci razliku pripisuju trima krivcima. Prvo, pritisak „pružatelja usluga“: 62 % očeva kaže da je potreba za financiranjem kućanstva najveći pojedinačni stresor, postotak koji nadmašuje sve ostale kategorije u anketi.
Drugo, pritisak plaćenog dopusta: neka novija istraživanja pokazuju da 64 % novih očeva uzima manje od dva tjedna slobodno nakon rođenja djeteta, bojeći se gubitka posla. Podatci su za SAD.
Treće, kulturni scenarij koji još uvijek tretira očeve kao "pomagače", a ne kao roditelje, ostavlja mnoge muškarce bez opcija koje imaju mame – na primjer, grupe podrške na društvenim mrežama.
Financijska tjeskoba samo je dio svega. Četrdeset tri posto očeva u podacima ankete Parents/Verywella krivi barem polovicu svog stresa za praktičnu brigu o djeci, brojka koja se udvostručila od 2018. godine. Pored tog, Državno sveučilište Ohio provelo je ispitivanje koje je pokazalo da 62% svih roditelja, uključujući očeve, kažu da im se roditeljske dužnosti čine „iscrpljujućima većinu dana“.
Ali nisu li majke više iscrpljene?
Da, naravno! To nitko ne može osporiti. No, ono što novi podatci usmjereni na očeve otkrivaju jest nešto drugačije, ali ne manje zabrinjavajuće: muškarci doživljavaju tihi stres – imaju manje načina za izbacivanje stresa, manje vršnjačkih grupa i kraća slobodna razdoblja. Drugim riječima, majke mogu glasnije izraziti iscrpljenost, ali očevi „kipe“ u tišini, obrazac koji psiholozi nazivaju nevidljivom inverzijom opterećenja.
Zato, osim što treba majkama pružiti ruku pomoći kad god im zatreba – a i prije nego im zatreba, isto treba učiniti i očevima. Samo, na drukčiji način, naravno, jer oni neće prihvatiti pomoć tek tako…
