Svaka je mama to barem nekad doživjela, ali možda nije znala kojim to imenom nazvati, niti zašto se tako osjeća. Jednostavno ne želiš dječje ruke po sebi, a zbog tog misliš da si čudovište. Ova psihologinja ima objašnjenje zašto nisi.
To je tvoje dijete ili tvoja djeca. Voliš ih najviše na svijetu i tako često sve što želiš je zagrliti ih i držati u naručju uvijek i zauvijek. Želiš ih ljubiti, želiš da budu blizu tebe, da te one male ručice miluju po obrazima (doduše ne baš dok su usred obroka…), želiš da uvijek budu tako mali i tako slatko te grle. Ti si ponosna i sretna mama.
A što ako u jednom trenu pomisliš kako ti je stvarno dosta tog pipkanja i diranja i stalnog vješanja po tebi i neprestanog diranja tim malim rukicama? Velika je vjerojatnost da ćeš se osjećati kao čudovište zbog toga, misleći da jedna mama ne smije imati takve osjećaje.
To što osjećaš je fenomen koji se zove „touched out“. Kad bi hrvatski bio tako prilagodljiv kao engleski, mogli bismo to puno kraće prevesti, ali ovako se moramo snaći s ovim što imamo (bez ikakve uvrede hrvatskom jeziku), pa ćemo reći da je to – ono kad ti je dosta i previše diranja. I to zbog dojma da tvoje tijelo ne pripada samo tebi. Pokušat ćemo nadalje to pojasniti koristeći izraz „touched out“.
Taj osjećaj da tvoje tijelo ne pripada samo tebi može se javiti već tijekom trudnoće. Kad se beba rodi, potrebno joj je puno fizičkog kontakta za pravilan moždani, društveni i emocionalni razvoj. Dakle, bebe se puno nose i drže u naručju. Te bebe postaju mala djeca, pa školarci, a tijekom cijelog tog razdoblja se oslanjaju puno na blizinu svojih roditelja kako bi se osjećala sigurno – posebno na maminu blizinu.
Prste k sebi
Kad je psihologinja dr. Raquel Martin otkrila da ovaj osjećaj ima ime, te da se naziva fenomen „touched out“ ili prekomjernog diranja, te priznala da se i ona osjeća tako u videu na svom profilu na Instagramu, roditelji diljem interneta osjetili su olakšanje.
„Jesi li ti mama koja se osjeća kao da je čudovište jer svaki put kad te dijete dotakne poželiš iskočiti iz svoje kože? Pa, ova poruka je za tebe,“ započela je Martin, klinička psihologinja, profesorica i znantvenica, svoj video. „Ovdje sam da vam kažem da se vjerojatno osjećate 'touched out'. Nevjerojatno je normalno tako se osjećati.“
Ova je psihologinja pojasnila da se premalo govori o tome koliko autonomije gubimo kada postanemo roditelji. „To se događa do te mjere da će na vašem tijelu biti ruke koje ne želite da tamo budu u tom trenutku. I tada ponekad pomislite kako vas vaše dijete dira, a vi to ne želite, pa se osjećate kao čudovište. Niste čudovište. Niste. Osjećate nešto što se naziva 'touched out',“ pojasnila je Martin i mnogima je tada laknulo.
I sama Martin je otkrila da kad se ona osjeća „touched out“, ponekad se osjeća kao da si želi „otkinuti lice“. Čini se da uistinu zna o čem priča – i kao stručnjakinja i kao mama.
Evo njenih savjeta što napraviti kad se tako osjećamo.
„1. Prevencija je ključna: Nemojte čekati dok se potpuno ne ispraznite. Neka vaš spremnik bude barem napola pun tako što ćete prepoznati rane znakove senzornog preopterećenja.
2. Prepoznajte svoje znakove: Budite svjesni svojih osobnih pokazatelja, poput ježenja kože, frustracije ili razdražljivosti.
3. Uvrstite u rutinu osobni prostor: Napravite namjerni prostor u svojoj rutini, posebno kada je dostupna podrška, da se uključite u aktivnosti koje ne zahtijevaju "roditeljski mozak".
4. Vrijeme za sebe naspram vremena za druženje: Odlučite što vas više pomlađuje - vrijeme u tišini nasamo ili druženje s prijateljima.
5. Komunicirajte svoje potrebe: Educirajte svog partnera ili sustav podrške o tome što doživljavate i kako vam oni mogu pomoći.“
Zašto mi to nitko nije rekao?!
Vjerujemo da su mnogi nakon što su pročitali ovo jednostavno rekli ili pomislili: „Da!! To je to!“ Posebno olakšanje dolazi u trenutku kad shvatimo da nismo jedini kojem se nešto događa, odnosno da nismo loši zbog osjećaja koje imamo. Takva su „otkrivenja“ imali i roditelji u komentarima, koji su gotovo redom bili zahvalni na poruci podrške i potvrde.
„O moj Bože. Jednostavno sam navikla to trpjeti ako moj muža nije tu da me izvuče. Hvala vam na savjetima za pomoć kad nemam dostupnu podršku," napisala je jedna mama.
„Nikada se nisam osjećala više doživljenom i više shvaćenom kao što sam se osjećala gledajući ovaj video. Hvala vam što ste podijelili svoje iskustvo i osjećaje i što ste potvrdili moje vlastite. Nastavljate inspirirati,“ priznala je druga mama u komentarima.
Wow. Ali stvarno, wow! Nekad je dovoljno čuti i samo – nisi čudovište.
