Čak i ako si ne postavimo ovo pitanje iz naslova, svjesni smo da vremena za sebe imamo uvjerljivo najmanje. S druge strane, neprestano radimo nešto – za našu djecu.
Odradiš svoj posao od, najčešće, osam sati. Pa onda skuhaš ručak ili na bilo koji način nahraniš cijelu obitelj. Prije ili poslije još odvedeš dijete na neku od izvanškolskih aktivnosti. Pa onda drugo dijete. Ili se s drugim „moraš“ poigrati malo na podu. Pa ih moraš otpratiti do kupaonice da operu zube…
I onda staneš i zapitaš se – je li realno očekivati da sve to napravim u jednom danu?! Kako smo došli od onog vremena u kojem roditelji nisu baš ništa radili s djecom (a djeca su sve izvršavala) do ovog kad mi radimo baš sve s njima? I, na kraju, stavljamo li pred sebe prevelik zalogaj kad očekujemo da ćemo to sve uspjeti?
Jedna mama na svom je Instagramu objavila video u kojem tvrdi da – da, previše očekujemo od sebe. Ona se zove Jen B, a njen profil ima zanimljiv naziv @8thdayformomonly – „osmi dan samo za mamu“. Njen je video na ovu temu postao viralan, a mame su suosjećale sa svim što je rekla.
„Upravo sam provela vikend sa svojom djecom starom 6, 4 i 2 godine,“ kaže mama Jen B. „I toliko sam puno vremena provela izmišljajući aktivnosti, čisteći, sudjelujući u aktivnostima… Osjećam da je standard kojeg se kao roditelji držimo da zabavljamo svoju djecu puno viši nego što je bio kad smo bili djeca,“ rekla je Jen i prisjetila se da njeni roditelji to nikad nisu činili.
Postavili smo ljestvicu jako jako visoko, kaže ona, posebno zato što u obitelji imamo obično dvoje zaposlenih roditelja i moramo održavati dom. Očekivanja su se, kaže, s godinama promijenila i s tim se definitivno slažemo.
„Promijenili smo očekivanja od roditeljstva, pa tako mislimo da uvijek trebamo biti uključeni i da trebamo uživati u svakoj minuti i spustiti se na zemlju i igrati se s njima… I stoga ne znam jeste li trebali čuti ovo danas, ali ja sam morala ovo čuti danas. Možemo spustiti ljestvicu, ne moramo stalno zabavljati našu djecu, možemo im dati prostora da se sami zabavljaju,” rekla je Jen.
Komentari na videu bili su vrlo raznoliki, a mnogi su se pitali radimo li to baš zato što naši roditelji s nama nisu.
„Dio mene se pita je li razlog zašto ovo sebi radimo taj što se ne sjećamo da su se naši roditelji ovako igrali s nama,“ piše jedna komentatorica. Druga kaže da je jednom čula da zaposleni roditelji danas provode više vremena nego roditelji koji su ostajali kod kuće 50-ih – vrlo lako moguće!
No, čak i ako stavimo po strani pitanje možemo li mi to uistinu sve podnijeti, ostaje nam pitanje je li takva razina pažnje u najboljem interesu djece. Ipak bi oni trebali naučiti zabaviti sami sebe i nešto raditi kroz dosadu.
O ovom se pitanju vodi puno rasprava, ali s obzirom na energiju koju trošimo i silne usporedbe djece nekad i danas… čini se da bi moglo biti točno jedino to da – griješimo. No, naći pravu mjeru nije lako, a to je jedino što bi pomoglo. Možda iduća generacija…
