Neka djeca prerano odrastu jer im u tom smjeru krene životna priča. Ne mora to biti loše, naravno, ali u svakom slučaju ostavi neke posljedice – nekad vrlo prepoznatljive.
Svako dijete želi što duže biti dijete. Kod nekih ta želja ustraje čak i predugo, pa mnogi iz njihove okoline imaju što za reći na tu temu. No, koliko ta opcija nije dobra, nije dobra ni ona kad je dijete prisiljeno prerano odrasti. Djeca moraju biti djeca i raditi sve što djeca rade, ali nekad život piše drukčije priče, pa se djeca niti ne snađu, a moraju – odrasti.
U takvim slučajevima djeca se često nespremni moraju uhvatiti ukoštac sa životnim preprekama koje nisu primjerene njihovoj dobi i potpuno su nespremni na to. Takve osobe daju sve od sebe da bi opravdali nepravedno dobivenu ulogu odrasle osobe i pritom neminovno gube neke „dječja ponašanja“ i to vide svi iz okoline.
Evo koja ponašanja možemo primijetiti i puno kasnije kod osoba koje su prerano odrasle.
1. Djeluju starije od svojih godina
Ovo je jedna od najuočljivijih karakteristika ljudi koji su morali prebrzo odrasti – ponašaju se kao da su stariji od svojih vršnjaka. Nije to samo i uvijek zrelost, nego se više može opisati kao umor od svijeta, života koji razumiju i na njega gledaju malo „dublje“ nego vršnjaci.
Razgovori ovih osoba često su duboki, intenzivni, oni razumiju sve i ranije nego što bi trebali. Nekad se zbog tog čini da se pretvaraju da su nešto što nisu, ali oni se samo pokušavaju prilagoditi. Nisu dovoljno dugo bili djeca i to ostavlja trag.
2. Prerano preuzimaju odgovornost
Kad dijete prebrzo odraste, ono preuzima odgovornosti koje su „namijenjene“ odraslima. Nekad to znači da su počeli prerano raditi ili brinuti se za obitelj, zbog čega ne stignu biti djeca, tinejdžeri. Ljudi koji prerano odrastu često preuzimaju uloge s kojima se nisu spremni nositi, ali moraju.
3. Teško uživaju u sadašnjosti
Iako se uvijek kaže da ne treba razmišljati neprestano i pretjerano o budućnosti, ljudi koji su prerano odrasli to ipak čine. Neprestano planiranje i briga su im svakodnevica. To osobi uskraćuje priliku da uživa u sadašnjosti. To nije nešto što ove osobe žele, nego ih je tako naučio život.
4. Imaju pojačanu empatiju
Ovo je nešto što možda ne očekujemo na prvu. No, osobe koje su prerano odrasle lakše osjete emocije drugih ljudi i na neki im je način više stalo do njihovih problema, njihovih prepreka. Zbog toga se mogu možda lakše povezati s drugima, ali to može biti i vrlo iscrpljujuće.
5. Često se osjećaju izolirano od svojih vršnjaka
Budući da nas najčešće okružuju naši vršnjaci, a u ovom su slučaju oni poput puno mlađih u odnosu na osobe koje su prebrzo odrasle, osjećaj izoliranosti i usamljenosti nije rijetkost. Nije stvar u tom da se ove osobe ne žele povezati s drugima, nego im je teže povezati se s vršnjacima.
6. Teže neovisnosti vrlo rano
Kad prebrzo odrasteš i prebrzo sazriš, onda se i ranije želiš osamostaliti. To se gotovo podrazumijeva. Budući da su se morali brinuti za sve, mogu se i žele pobrinuti i za sebe. Žele imati kontrolu, donositi vlastite odluke, ne ovisiti ni o kom.
S jedne strane, ovako su otporniji i odgovorniji, ali s druge strane, nekad to dovede do tog da odbiju pomoć i kad im je potrebna, upravo zato što su navikli sve rješavati sami.
7. Žude za stabilnošću i sigurnošću
Kad je život ispunjen raznim odgovornostima i dužnostima, prirodno je žudjeti za stabilnošću i sigurnošću. Takve osobe često štede novac, planiraju budućnost, stvaraju čvrste temelje. Ono što ne žele nikad jest suočiti se s nesigurnosti.
8. Često nose skriveni osjećaj gubitka
Osjećaj gubitka je jedna od posljedica prebrzog odrastanja. Taj osjećaj se javlja zbog gubitka bezbrižnosti, jednostavnosti, nevinosti koje povezujemo uz djetinjstvo ili mladost. To je zapravo osjećaj gubitka djetinjstva. Taj osjećaj nije uvijek „vidljiv“, nego se često skriva ispod površine, ali nas prati kroz odraslu dob.
To je možda ono što najviše obilježi osobu koja je prerano odrasla.
