Nekad nam jednostavno kao da zaboravimo na to da smo upravo mi, roditelji, glavni i najvažniji uzor našoj djeci. Zaboravimo da nije važno samo ono što im želimo prenijeti, nego – sve.
Svi želimo da nam djeca jednog dana odrastu u pristojne, dobre, mudre, sretne ljude. Neki tom dodaju još neke pridjeve, drugi neke druge, ovisno o tom što je kome važno. No, budući da nitko nije bezgrešan, pa tako ni mi roditelji u svom „roditeljevanju“, kad pogriješimo ili nešto duže vremena radimo pogrešno, nadamo se da djeca to neće kopirati od nas. Nije rijetkost da roditelj djetetu kaže nešto poput „Nemoj biti kao ja, napravi drukčije…“, a to je zapravo tako teško.
Djeca gledaju nas i uče iz onog što činimo, onog kako se ponašamo, ma što im mi govorili. Ako im govorimo da ne puše, a istovremeno imamo cigaretu u rukama… Sve je jasno, zar ne? Naravno, ima onih koji će odrasti imajući u glavi ideju da nikad neće biti kao svoji roditelji, ali to je tako teško izvesti… Djeca su poput spužvi, upijaju svaku radnju, riječ i emociju iz svoje okoline.
Zato je važno da ono što svakodnevno činimo posluži kao primjer našoj djeci – primjer koji želimo da slijede. Iz tog razloga moramo paziti na svoje ponašanje i na neke stvari moramo posebno paziti, kako ih ne bismo radili.
"Radi kako ja kažem, a ne kako ja radim"
Djela govore više od riječi. Ako djeci kažemo jedno, a onda napravimo suprotno, to nije samo zbunjujuće, nego tako ujedno izgubimo vjerodostojnost. Ako želiš da tvoja djeca cijene iskrenost, budi iskren s njima. Ako želiš da budu ljubazni, budi takav. Ne moramo biti savršeni – svi griješimo, ali moramo biti dosljedni u nastojanju da budemo bolji. Isto tako, moramo im pokazati da je u redu biti čovjek – raditi greške, ispričati se zbog njih, rasti nakon njih.
Stalno se kritiziraš
Svi se uhvatimo kako to radimo više nego što želimo i mislimo. Stojimo ispred ogledala, ističemo svoje nedostatke, govorimo stvari poput: „Voljela bih da sam mršavija" ili „Mrzim svoju kosu." No, onda kad jednog dana čujemo svoju djecu kako govore iste te stvari o sebi, to nas pogodi. Djeca upijaju sve oko sebe, pa tako i naš odnos prema samima sebi. Kad vide da smo strogi prema sebi, nauče činiti isto. Kako bismo pružili pravi primjer, moramo prihvatiti svoje nesavršenosti, da i oni nauče činiti to.
Pretjerano koristiš digitalne uređaje
U današnjem svijetu lako se izgubiti u ekranima. Za djecu oni predstavljaju posebno veliku opasnost. Ako uskratimo djeci, a mi sami nastavimo ne paziti na količinu vremena koju provodimo ispred ekrana, njima šaljemo pogrešnu sliku. Ako nas vide stalno prikovane za naše uređaje, vjerojatno će i oni željeti činiti isto. Odredi vrijeme za korištenje mobitela ili računala, stvori zone bez tehnologije u domu ili vremenske zone kad nitko neće koristiti ekrane.
Ideš lakšim putem
Život nije uvijek lak. Život pred nas postavlja izazove koje bismo radije izbjegli. Ali odabir tog lakšeg izlaza svaki put nije lekcija koju želimo prenijeti svojoj djeci. Možda se radi o izbjegavanju teškog razgovora, možda se trebaš založiti za nešto što je nezgodno, pa to izbjegavaš ili možda jednostavno odustaješ kad stvari postanu teške – tako djetetu šalješ jasnu poruku da je u redu bježati od poteškoća.
Umjesto toga, djeci moramo pokazati da se isplati biti ustrajan i odlučan. Dopusti djetetu da te vidi kako se izravno suočavaš s izazovima i ustraješ čak i kad stvari postanu teške. To je lekcija koja će im trebati kroz život.
Ne pokazuješ empatiju
Nekad niti ne primijetimo da ne reagiramo prikladno na emocije svoje djece jer smo zauzeti ili pod stresom? Nekad previše lako odbacujemo osjećaje svog djeteta jer nam se iz perspektive odrasle osobe čine trivijalnim. A djetetu su ti osjećaji vrlo stvarni i važni. Ako ih mi odbacujemo, tako ih učimo da njihove emocije nisu valjane. To može dovesti do potiskivanja osjećaja ili nerazumijevanja tuđih emocija.
Djetetove emocije moramo potvrđivati, pokazati im da je u redu osjećati te emocije i naučiti ih kako izraziti svoje osjećaje na zdrav način. To nije lako, jer zahtijeva strpljenje i razumijevanje. Ali pokazujući empatiju prema svojoj djeci, učimo ih kako da budu empatični prema drugima – što će im dobro poslužiti u životu.
Uvijek imaš sve pod kontrolom
Obaveza je mnogo. Naravno da volimo sve imati pod kontrolom i isplanirano. No, ako uvijek i bez iznimke sve želimo imati pod kontrolom, to djetetu šalje pogrešnu poruku. Na taj način ne dajemo im priliku da uče iz vlastitih pogrešaka, ne dopuštamo im da osjete posljedice svojih postupaka, što je važan dio njihovog osobnog razvoja. Osim tog, tako mogu dobiti dojam da nisu sposobni ili im se ne vjeruje.
Daj djeci slobodu da uče iz vlastitih pogrešaka. Nije lako i često je kaotično, ali važan je dio odgajanja neovisnih, samouvjerenih ljudi.
Zanemaruješ brigu o sebi
Kao roditelji, često stavljamo potrebe svoje djece ispred svojih. To se obično smatra vrijednim divljenja. Ali zanemarivanje brige o sebi nije štetno samo za nas, nego može utjecati i na našu djecu. Kad stalno trčimo, manje smo strpljivi, manje usredotočeni i manje sposobni pružiti ljubav i pažnju koja je našoj djeci potrebna. Osim toga, dajemo im primjer da briga o sebi nije važna.
Kad se brinemo o sebi, posljedica tog je niža razina stresa, veće samopoštovanje, a sve skupa – sretniji smo. To je sve što želiš za svoju djecu, zar ne? Djeca moraju vidjeti kako brinemo o sebi - fizički, emocionalno i mentalno.
Nisi prisutan/na
U svijetu u kojem je sve ubrzano, lako je biti fizički prisutan, dok smo mentalno zapravo negdje drugdje. Ali kada su u pitanju naša djeca, nepodijeljena pažnja je nevjerojatno važna. Kad smo stalno rastreseni ili zaokupljeni, oni znaju da nismo u potpunosti tu i zbog toga se mogu osjećati manje važnima. Biti prisutan znači aktivno slušati dok govore, pokazivati interes za njihove aktivnosti i nastojati se s njima povezati na dubljoj razini. Kvaliteta iznad kvantitete.
