Mogu li muškarci uistinu razumjeti svoje trudne partnerice?

Razumije li muškarac doista potrebe svoje trudne žene i žene općenito, pitanje je na koje su mnogi pokušali odgovoriti. Na kraju, i mi, i oni i stručnjaci slažemo se u jednom – ukoliko momak ili supružnik nema trajno oštećen čeoni režanj on u pravilu shvaća da žena stvari, stanja i odnose doživljava i osjeća drugačije od njega, pa se stoga u većini slučajeva trudi to poštivati i razumjeti. Muškarac se, opet dakako pod pretpostavkom da se žena nije unesrećila kakvom kvartovskom bitangom koju još i financijski izdržava, trudi biti i što pažljiviji te obzirniji posebice kad je ona trudna, pokušava joj što više ugoditi, pokazuje nesvakidašnju brigu i daje sve od sebe kako bi joj olakšao tih devet mjeseci mučnine, spavanja, nespavanja, nervoze, otečenih nogu, iščekivanja i eventualnih komplikacija.

No, krajnje pitanje ipak ostaje negdje u zraku, razumije li on uistinu stvari do kraja i je li to u konačnici uopće i moguće. Iz mog iskustva, koliko god se on trudio, nije. Barem ne na prvu. Muški mozak jednostavno funkcionira drugačije i što se prije žena s tim pomiri ima veće izglede da ne dobije srčani udar živcirajući se uvijek oko istog pitanja – 'kako je dovraga moguće da on to ne kuži'?

Ha, kako, pa lako. Jednostavno ne kuži. Da se ne lažemo, svaka od nas ima isti problem, samo je drugačiji model. U mom slučaju stvari su, žargonski rečeno, kao na aerodromu. Mr. S je poput ulaštenog Boinga s full opremom koji uvijek sigurno i mirno sleti. Ali, sa zakašnjenjem. On na kraju apsolutno sve shvati, samo čovjek treba malo pričekati dok se to i ne dogodi. Mr.S recimo ne može odmah pokopčati da trudnica u visokoj trudnoći ne bi trebala ići na ljetovanje na drugi kraj svijeta, no ako mu se da dovoljno vremena i strpljivo pričeka da informacija stigne do njegovog centra za razum skoro da bi ga na kraju i pohvalila za čudesnu obzirnost.

Trudna mogu eventualno na subotnji sajam do Popovače, ako ima kotlovine

Dakle, Mr.S je još u travnju ove godine odlučio da idemo na godišnji odmor. Cijele dane je predano visio na internetu istražujući hotele, plaže i popratne sadržaje, naravno ne imajući pri tom u fokusu da ću krajem kolovoza ja ući u treće tromjesečje. Da tih dana nisam bila onako fizički izmorena uslijed konstantnih mučnina bila bi ga najvjerojatnije pogodila zdjelom u glavu jer mi je svaki spomen odlaska bilo gdje van zagrebačke županije zvučao otprilike kao odlazak na koncert Andreje Šušnjare. Mrtva je trka od čega bi čovjek prije poludio, vožnje po tragično asfaltiranim cestama ili Huljićevog glazbenog remek djela o sijamskim blizancima. Od prvog dobiješ kontrakciju maternice, a od drugog upalu moždane ovojnice.

Pet trikova protiv mučnina u trudnoći

Mr. S je mjesecima izvodio cirkus oko ljetovanja, sve onako suptilno, kao usput, mameći me pješčanom plažom na Kreti, golf resortom u Antaliji i nekim kamenim zdanjima po Provansi. Mr. S naime voli jako putovati, po prirodi je aktivan čovjek i privlače ga mjesta koja nije vidio. Mene trudnu ne privlači odlazak nigdje, eventualno na subotnji sajam do Popovače i to da se kući vratim prije ručka s uvjetom da na vašaru ima i kotlovine.

Za žigola ugostitelja preumorne, za bazen nemate dozvolu ginekologa

Pogađate onda da mi se na sam spomen ljetovanja u Grčkoj ili gdjegod dalje iste sekunde digla žgaravica. Zamislite samo tog scenarija u jeku sezone, kreće s gužvom na Plesu, pa let iz Zagreba po vrućini i dvadeset stupnjeva niža temperatura u avionu do Atene, sve idealno za prehladu reproduktivnih organa. Onda trk gladna po grčkom aerodromu do prvog girosa s uvenulom salatom, pa s polunagriženom junetinom u sendviču slijedi lov na taksi pohabanog tapecirunga koji će me, uz malo sreće, za dva sata kroz zagušen promet dovesti do luke u Pireju. Ako se nikada niste vozili kroz Atenu, onda ni nemojte. Gužva koju su u stanju stvoriti svadljivi Grci nije viđena ni u Pakistanu.

U Pireju tek kreće hali-gali kad se među gomilom uzbuđenih anglosasa uz Božju pomoć treba ugurati na brod koji onda pet sati trakamara do egzotičnog otoka s famoznim hotelom čiji je najveći adut tamnoputi konobar nauljenih bicepsa i infinity bazen. Za žigola ugostitelja svaka prosječna trudnica odmah shvati da je preumorna, a za namakanje u kloru nema dozvolu ginekologa. I taman kad se čovjek nakon dva dana spavanja u zamračenoj hotelskoj sobi napokon sabere i shvati da je ipak stigao u vražju mater na Jonsko more dođe trenutak da se horor ponovi vraćanjem u Zagreb.

Smiju li se trudnice kupati u moru i bazenu?

Najzad, sredinom srpnja i Mr. S je uvidio da je ljetovanje na Mikonosu sličnije Kusturičinom filmu nego bračnoj romansi pa je jedan dan došao kući sav ozaren i s vjerom da se dosjetio novoj genijalnoj ideji o našem odlasku na godišnji. U međuvremenu je i sam pohvalno došao do zaključka da je u slučaju trudničkih zdravstvenih komplikacija puno ugodnije završiti u bolnici neke uređene zemlje Europske unije nego u montažnoj ambulanti blizu grčko-turske granici pa mi je s velikom radošću prezentirao novi plan.

U planinama već padne snijeg koji se u najboljim godinama otopi tek za 1. maj

Bio je tad već kraj srpnja, Slovenci su s konzervama graha hrlili prema Jadranu, a Mr.S je pun neviđenog entuzijazma jedan dan osvanuo na vratima i s kućnog praga doviknuo:

"Ljubavi, mislim da bi za tebe bio idealan odlazak u austrijske Alpe. Zamisli ribica", zanio se Mr.S zamišljajući me na bavarskom proplanku jedrog dekoltea u dva broja premaloj dindrlici, 'svjež zrak, wellness, spa, masaža, šetnja, domaća hrana, nema vrućine, nema komaraca i imaju dobre doktore. "Ha ljubavi, što kažeš, nije li to idealan godišnji?", ozareno me pitao Mr.S nadajući se istovrsnom oduševljenju.

Trudnoća je blažena, ali da barem traje tri mjeseca

"Jao, sjajno", kazala sam ne želeći ga razočarati, "kako si se samo mudro dosjetio", dodala sam raznježeno razmišljajući u sebi kako dovraga ne kuži da ja jedva podnesem transport do Dubrave, a kamoli još vožnju sedam sati do Zell am See resorta na nadmorskoj visini gdje domaći ljudi turiste oprezno upozoravaju da su, nema dugo, tamo vidjeli jetija. Moja sestra je uvijek i u svemu na strani Mr.S-a, (a to je tek tema za posebnu kolumnu), pa mi je bezrezervno podržavajući njegov plan objasnila da je i za mene i za bebu super da udišemo svjež planinski zrak. Zaboravila je jedino reći da gore u to doba već padne snijeg koji se u najboljim godinama otopi tek za prvi maj.

'Hoćemo li isključiti telefon i otići na godišnji?'

I tako je nekim čudom došao i kraj kolovoza, mi smo i dalje stajali u Gajnicama, a Mr.S je na moje iznenađenje uvidio da me u donjem dijelu trbuha probada čim kotač od auta pređe preko rupe na cesti, da mi često dođe slabo od zavojite i duge vožnje, da ne podnosim gužvu i galamu, da jedem sve češće, a spavam sve manje, da me boli vrat i da teže stojim, da hodam sve kraće, a zadišem se sve brže, da sam postala zaboravna, nespretna i usporena i da će sve to još više biti izraženije do poroda.

U jutro 25.kolovoza Mr.S mi je za doručkom nježno kazao: "Znaš ribica, ima jedna divna kuća, kamena na osami, u selu pokraj Zadra, komforna i udobna, smještena na plaži, imaš ležaljke, jastuke i vrt, u blizini je kafić, radi prijepodne, ima jedan stari što dolje lovi ribu, i jedna baba što iz vrta vadi pome, i mali market, za kruh i mlijeko, svugdje okolo rastu smokve, grožđe i ružmarin, pa ribica, što ti misliš, bi li mi isključili telefon i otišli na godišnji?"

A, rekoh, dobro je, Boeing 787 je sletio na stazu.