Iako zvuči kao nešto što moraš nametati klincima i već zato ti se ne da postavljati pravila, pokušaj ovom ipak dati šansu. Ako se ova pravila ispravno postave, djeci će pružiti potrebnu strukturu i predvidljivost, a obitelji će to donijeti manje stresa.
Pravila. Čim pomisliš na pravila, pomisliš na to kako se djeca bune protiv njih. I ne čudiš se previše tome, jer – sjećaš se istih situacija iz djetinjstva. No, postoji razlika između bilo kakvih pravila i – pravih pravila. Ova pravila koja smo pronašli pripremili su dječji psiholozi i terapeuti, a dok su neka za djecu, druga su za roditelje. No, zapravo, sva pravila najprije moraju slijediti roditelji – vi, odrasli. Važno je ta pravila postaviti u pravi kontekst, te ih razumjeti.
Drugim riječima, obiteljska pravila moraju biti jasna. Osim tog, roditelj koji objašnjava ta pravila mora biti jasan u njihovom izvršenju, tako da željeno ponašanje može postati automatsko. Evo, dakle, pravila koja bi roditelji trebali postaviti.
Obiteljsko pravilo #1: Koristi manje riječi
Ovo nije za djecu. Želiš da razgovaraju. Ovo je za tebe. Jer, možda ćeš se iznenaditi, ali stručnjaci smatraju da odrasli pričaju previše - otprilike 80 posto previše. Ono što se događa je da na kraju brbljaju, a petogodišnjak može reći na primjer: "Mrzim te", samo kako bi prekinuo razgovor. Ono što pomaže je korištenje manje riječi, čak i kad se radi o pohvalama. "Super si to napravila" znači nešto prvi put, ali svaki idući put gubi na važnosti. Sačuvaj komplimente za trenutke kad dijete postigne nešto što mu je teško. Na primjer: “Stvarno si dobro naučio vezati tenisice! Ponosna sam!"
Obiteljsko pravilo #2: Nema ometanja
Djeca vjeruju u dvije stvari: da je roditelj uvijek dostupan i da su njegove, djetetove, potrebe najvažnije. Često se to dvoje spoji u trenutku kad telefoniraš ili imaš poziv na Zoomu i dijete. Kad se to dogodi, reci: "Pričekaj minutu", a kad mu se možeš posvetiti iskreno reci: "Hvala ti puno što si čekao". Nakon tog završi rečenicu i prepusti mu da ti kaže što treba. Može potrajati neko vrijeme da se ovo pravilo provede u djelo, ali ono će sa sobom donijeti i strpljenje i kontrolu nagona. To pravilo djecu uči da nisu jedini ljudi u obitelji koji moraju obaviti stvari
Obiteljsko pravilo #3: Ako nije tvoje, traži dopuštenje
Uzimanje stvari je popularno među djecom od 4 do 7 godina. Jednostavno je pitati za dozvolu, ali djeca to često zaboravljaju. Pruži im primjer – pitaj prije nego im nešto napraviš, uzmeš, pokažeš. Pa ako ne dobiješ dopuštenje, nemoj to napraviti. Napravi to čak i kad se radi o škakljanju. Kad počneš, pitaj žele li još. Oni dobivaju moć odluke hoće li nastaviti.
Obiteljsko pravilo br. 4: Traži rješenje kad se pojave problemi
Nesreće se događaju. Umjesto da pitaš "Zašto to stalno radiš?" bolje je reći: “Vau, pogledaj što si napravio. Što ćemo sad napraviti?” Tako zapravo sprječavaš sebe da stalno reagiraš, pa tako i izlažeš djecu stresu, a isto tako ne pokušavaš riješiti problem. Na ovaj način se od djeteta traži snalažljivost i maštovitost, što djeci obično nije problem. Razmisli kako dijete gradi - nije opterećeno onim što ne funkcionira. No, surađivat će i pokušati riješiti probleme. To je ono što donosi ovo pravilo.
Obiteljsko pravilo #5: Očisti svoj nered
Djeca nisu luda za pospremanjem, ali moraju sudjelovati u pospremanju. To je prilično jednostavno pravilo – dok se ne prestane slijediti. Kada se to dogodi, smirenim glasom reci: "Prepustit ću to tebi, ali ako odlučiš ne učiniti ovo, ne mogu razgovarati s tobom." Na ovaj način ne daješ reakciju koju dijete zapravo želi, ali pružaš priliku za put do sebe, a to je ono što dijete zapravo želi. U početku će možda biti vikanja, ali ona će na kraju uvidjeti da ta taktika ne funkcionira i kada počne raditi kako treba, osjetit će malo neovisnosti i samopoštovanja.
Obiteljsko pravilo #6: Sarkazam nije dopušten
Vaše dijete odlazi u svoju sobu i nema ga duže vremena. Kad se vrati, pozdraviš ga s "Baš lijepo od tebe što si nam se pridružio." Hm. Svaki sarkazam dolazi s određenom dozom predbacivanja i tvoje se dijete neće osjećati dobro kad mu to kažeš. Možda misliš da znaš zašto se dijete ponaša tako, ali ne možeš uvijek sve znati. Puno je bolje, zato, reći: "Jesi li dobro?". Pokazuješ znatiželju, zanimanje, ne pretpostavljaš ništa. To je poziv na razgovor i možda ćeš čuti objašnjenje.
Obiteljsko pravilo #7: Prvo kućni poslovi, a onda igra
Tako stvari funkcioniraju. Učiniš tešku stvar, a onda dobiješ nagradu. Posao, plaća. Cilj je stvoriti sretne, kompetentne ljude. To ne znači da će ti se svaki put sve svidjeti, ali to je posao koji moraš odraditi. Ako je zadatak pospremiti kocke, reci to, podsjeti na pravila, a zatim otiđi.
Obiteljsko pravilo br. 8: Neka razmišljaju
Ovdje se radi o kontroli tvoje impulzivnosti. Kad se, na primjer, dogodi ispad bijesa ili dijete baci igračku, a ti kažeš "Što dovraga radiš?!" – to neće rezultirati ničim konkretnim. Radije pitaj: "Zašto si odlučio to napraviti?" Ne želiš zaustaviti njihove emocije niti učiniti da se osjećaju loše. Samo ih navodiš da shvate da imaju izbora, što djeca ne shvate odmah. Ovo neće promijeniti petogodišnjaka, ali će shvatiti da postoje alternative. Ova taktika također pomaže djeci razumjeti svoje osjećaje i pomaže u razvoju tog tako važnog emocionalnog rječnika.
Obiteljsko pravilo #9: Prvo se smiri
Ovo je obiteljsko pravilo koje se može primijeniti uvijek i na sve. Ni o čemu se ne može raspravljati ako su ljudi uzrujani. Moraš imati kontrolu nad sobom, pa radije odvoji sekundu za stanku prije nego što bilo što kažeš ili učiniš. Za djecu to može biti igra. Najednom kažeš: „Zaledi se!“ i svi se moraju ukipiti. Kad se smiriš, reci da se mogu odlediti. Smijeh će pomoći smiriti situaciju, a zatim možeš prijeći na izvorni problem. Djeca će vidjeti roditelje koji se ne uzrujavaju, znaju kakav je osjećaj bez kaosa i mogu to primijeniti.
