Iako se o zajedničkom spavanju često raspravlja, sve više istraživanja sugerira da bliskost koju dijete tada doživljava može ostaviti trag na njegov emocionalni razvoj.
Spavanje s djecom jedna je od onih tema oko koje se roditelji često ne slažu. Dok neki od početka inzistiraju na vlastitom krevetiću, drugi bez problema dijele krevet s djetetom bilo povremeno ili svaku noć.
I iako se često raspravlja o tome je li to dobra ili loša navika, čini se da takvo iskustvo može imati i dugoročne posljedice na razvoj djeteta.
Naime, okruženje u kojem dijete spava, posebno u najranijoj dobi, može utjecati na njegov emocionalni razvoj i način na koji kasnije gradi odnose s drugima. Kada dijete redovito doživljava bliskost, sigurnost i utjehu tijekom sna, što je zapravo jedno od najranjivijih stanja to može oblikovati njegov odnos prema emocijama i ljudima.
Prema istraživanju koje je naručila Američka akademija za medicinu spavanja, zajedničko spavanje nije rijetkost, čak 46 posto roditelja priznaje da barem ponekad spava s djetetom mlađim od 18 godina, piše Yourtango.
Iako mišljenja ostaju podijeljena, sve više se govori o tome da takva bliskost može imati i pozitivne strane.
1. Osjetljiviji su na tuđe emocije
Djeca koja su odrastala uz roditelje tijekom noći često razvijaju izraženiju emocionalnu osjetljivost. Brže primjećuju kada nešto nije u redu i lakše “čitaju” raspoloženje drugih ljudi.
Ta sposobnost kasnije im pomaže u odnosima: lakše stvaraju prijateljstva, bolje razumiju druge i uspješnije reguliraju vlastite emocije.
2. Emotivniji su i skloniji nostalgiji
Osjećaj sigurnosti koji su imali kao mali često se prenosi i kasnije. Takva djeca znaju cijeniti male trenutke i lakše ih pretvaraju u uspomene koje dugo nose sa sobom.
Često su oni koji se prisjećaju sitnica koje su drugima prošle nezapaženo.
3. Smireniji su kada stvari postanu napete
Djeca koja su imala iskustvo da ih roditelj umiri u teškim trenucima, kasnije lakše podnose stres. Ne reagiraju impulzivno i ne dopuštaju da ih emocije “preplave”.
Radije pokušavaju razumjeti situaciju nego dodatno pogoršati sukob.
4. Traže potvrdu u novim situacijama
Za neku djecu bliskost koju su imala s roditeljima znači i to da će kasnije tražiti dodatnu sigurnost u novim ili nepoznatim situacijama.
To ne znači nužno nesigurnost, već potrebu da provjere je li sve u redu. Ipak, stručnjaci upozoravaju da pretjerana potreba za potvrdom ponekad može biti povezana s većom razinom anksioznosti.
5. Ugodnije im je u fizičkoj bliskosti
Djeca koja su spavala s roditeljima često nemaju problem s bliskošću. Zagrljaji, dodir i blizina za njih su nešto prirodno i umirujuće.
Lakše pokazuju nježnost i osjećaje kroz fizički kontakt.
6. Teže podnose nagle rastanke
Ako su navikli na stalnu bliskost, iznenadni prekidi kontakta mogu im biti teži. Situacije bez “zatvaranja priče” mogu ih duže mučiti jer su navikli na kontinuitet odnosa.
7. Pažljivi su i primjećuju detalje
Zbog bliskog odnosa s roditeljima razvijaju sposobnost opažanja. Pamte sitnice koje drugi često zaborave i pokazuju veliku pažnju prema ljudima do kojih im je stalo.
8. Teško podnose kada ih netko ignorira
Navikli su da su njihove emocije prepoznate i uvažene. Zato im je posebno teško kada se osjećaju zanemareno ili neshvaćeno.
S druge strane, upravo zbog toga često se trude da drugi uz njih nikada ne osjete isto.
9. Zaštitnički su prema bližnjima
Bliskost koju su doživjeli u djetinjstvu često se pretvara u snažan osjećaj odgovornosti prema drugima. Primjećuju kada netko nije dobro i žele pomoći.
10. Prirodno su empatični i dobro slušaju
Djeca koja su imala siguran prostor za izražavanje emocija kasnije to znaju pružiti i drugima. Ljudi im se lako otvaraju jer se uz njih osjećaju sigurno i prihvaćeno.
