Osjećaš li se ponekad izgubljeno u moru savjeta o roditeljstvu? Selo kaže da pustiš dijete da spava u krevetu s tobom dokle god želi, a priručnici o roditeljstvu potiču djetetovo samostalno spavanje. I što sad, pitaš se: je li popularni bed-sharing uopće dobra odgojna praksa?
Iako ne postoji univerzalni odgovor, mnoge majke odabiru ovaj oblik spavanja jer im pruža osjećaj sigurnosti i povezanosti s djetetom. No, kada je pravi trenutak da se dijete počne odvajati od roditeljskog kreveta? I, što je još važnije, kakav utjecaj ima ovakvo spavanje na emocionalni razvoj djeteta u dugoročnom smislu?
Ova pitanja postavila sam Ani Varzić, diplomiranoj primalji s više od deset godina iskustva, koja je još u šestom razredu znala da želi raditi s trudnicama i bebama. Danas, kao slobodna primalja u Njemačkoj i majka dvoje djece – Pie, bebe anđela, i uskoro dvogodišnje Hanne – Ana spaja svoje profesionalno znanje s osobnim iskustvom, pomažući obiteljima hrvatskih iseljenika da na najprirodniji način dočekaju i odgajaju svoje mališane. Nastavi čitati i otkri njezino stručno mišljenje o prednostima i manama zajedničkog spavanja za emocionalni razvoj djeteta.
Ana Varzić
Koje su najčešće prednosti zajedničkog spavanja roditelja i djeteta prema vašem iskustvu?
Obiteljski krevet u prve dvije godine djetetova života ima brojne prednosti – kako za samo dijete, tako i za njegove roditelje. Djeca koja teško zaspu ili spavaju, ili imaju noćne strahove, često mirnije spavaju u obiteljskom krevetu. Ako se probude tijekom noći, žele biti sigurna da su još uvijek zaštićena, a zbog prisutnosti roditelja obično se vrlo brzo smire. Također, u tim godinama i dalje dojimo djecu, pa je zajedničko spavanje veliko olakšanje za majke koje onda ne moraju ustajati iz kreveta kako bi nahranile dijete. Što se tiče prednosti za roditelje – oni sami mirnije spavaju kada znaju da je njihovo dijete uz njih, da ga mogu držati na oku i da čuju njegovo disanje. Još jedna prednost obiteljskog kreveta je fizička blizina koja sama po sebi jača odnos između roditelja i djeteta, a posebno pomaže majkama koje na prvu nemaju trenutnu povezanost s djetetom.
Postoje li situacije u kojima biste savjetovali roditeljima da izbjegavaju zajedničko spavanje s djetetom?
Da, postoje situacije u kojima bih savjetovala roditeljima da izbjegavaju zajedničko spavanje s djetetom. Na primjer, ako roditelji ne mogu kontrolirati svoje noćne pokrete, to može predstavljati opasnost za dijete. U tim slučajevima, mnogi roditelji odaberu alternativu, poput stavljanja novorođenčeta u gnijezdo ili organiziranja spavanja tako da jedan roditelj ne spava u obiteljskom krevetu. Također, zajedničko spavanje nije preporučljivo ako roditelj, zbog tih okolnosti, ne može osigurati dovoljno sna za sebe, jer kvaliteta sna izuzetno utječe na cjelokupno zdravlje i dobrobit obitelji.
Kako zajedničko spavanje može utjecati na emocionalni razvoj djeteta, a kako na dinamiku u obitelji? Može li dugoročno dovesti do iscrpljenosti roditelja ili poteškoća u uspostavljanju rutine za dijete?
Bliska veza i emocionalna sigurnost koju potiče zajednički obiteljski krevet imaju središnju ulogu u razvoju djeteta. Istraživanja pokazuju da djeca koja spavaju blizu svojih roditelja često razvijaju dubok osjećaj sigurnosti i povjerenja. Ova emocionalna stabilnost, koja se potiče fizičkom blizinom i slušanjem zvukova disanja roditelja, smatra se temeljem sigurne privrženosti i omogućuje djetetu da bude hrabrije i neovisnije tijekom dana.
Znanost naglašava važnost sigurnosnih mjera tijekom zajedničkog spavanja. Koje biste preporuke dali roditeljima kako bi osigurali sigurno okruženje?
Kako bi osigurali sigurno okruženje tijekom zajedničkog spavanja, preporučujem roditeljima da dijete smjeste u prikladnu dječju vreću za spavanje, umjesto da ga pokrivaju dekom, kako bi se izbjegla opasnost od pregrijavanja ili slučajnog prekrivanja dišnih puteva. Također, dijete ne treba koristiti jastuk, a važno je osigurati da u blizini glave ne budu igračke, krpice ili bilo koji drugi predmeti koji mogu predstavljati opasnost. Ove mjere pomoći će u stvaranju sigurnog i udobnog prostora za spavanje, čime se smanjuje rizik od nezgoda ili nesreća.
Koji su vaši savjeti roditeljima koji žele postepeno priviknuti dijete na spavanje u vlastitom krevetu? Kada je, prema vašem iskustvu, najbolje vrijeme da dijete počne spavati samostalno?
Za stariju djecu, koja već imaju fiksno vrijeme ustajanja, i vrijeme odlaska na spavanje treba postaviti i prilagoditi njihovoj dobi. Fiksni rituali prije spavanja, poput čitanja naglas, pjevanja ili zajedničke molitve, mogu pomoći djetetu da se opusti i lakše zaspi. Također, kao i za odrasle, važno je izbjegavati televiziju, noćne lampe s plavim svjetlom i uzbudljive sadržaje prije spavanja, jer to može otežati uspavljivanje.
Najvažnije je da se spavanje nikada ne koristi kao kazna – izjava poput „Ako (ne)učiniš ovo ili ono, odmah ideš u krevet“ može djeci stvoriti negativan dojam o spavanju. Također, roditelji bi trebali ozbiljno shvatiti noćne more i strahove, poput onih od čudovišta ispod kreveta, jer mlađa djeca često imaju jaku maštu i teško razlikuju stvarnost od fantazije. Ovakvi strahovi nisu način da se kupuje vrijeme i dijete ne treba prisiljavati da što prije zaspi. Nikako ne bi trebalo ostavljati djecu mlađu od godinu dana samu u vlastitoj sobi zbog rizika od sindroma iznenadne dojenačke smrti.
Kada je riječ o postepenoj prilagodbi na spavanje u vlastitom krevetu, preporučujem to učiniti najkasnije do dobi kada djeca kreću u školu, jer tada počinje razdoblje njihovog razvoja i samostalnosti. Međutim, svako je dijete jedinstveno, pa bi roditelji ovu odluku trebali donijeti na temelju emocionalnog razvoja svog djeteta, poštujući njegovu individualnost i potrebe.
Bonus blagdansko pitanje: Mnogi roditelji tijekom blagdana provode više vremena kod kuće s djecom. Mislite li da zajedničko spavanje u to vrijeme može dodatno ojačati obiteljsku bliskost i osjećaj sigurnosti kod djeteta?
Tijekom blagdana, kada obitelj provodi više vremena zajedno, važno je unatoč svim promjenama održati određenu ravnotežu. Iako su iznimke dopuštene, trebalo bi paziti da se ne uvode prevelike promjene u svakodnevnu rutinu. U tom periodu, naglasak bih stavila na kvalitetu vremena koje obitelj provodi zajedno kroz dnevne aktivnosti. Kada dijete osjeća da ima dovoljno vremena s roditeljima, to pozitivno utječe na njegov san i općenito na emocionalno stanje. Svako takvo kvalitetno vrijeme doprinosi jačanju obiteljske povezanosti i povećava osjećaj sigurnosti kod djeteta. Zajedničko spavanje može biti dodatni način za produbljivanje tog osjećaja, no važno je da se roditelji prilagode potrebama svog djeteta i da im to iskustvo bude ugodno i smirujuće.
