Igra na igralištima i u parkovima je nešto što ne možeš izbjeći kad su djeca mala. Niti to želiš izbjeći! Jedino što nekad želiš izbjeći je čavrljanje s drugim roditeljima…
Djeca se žele igrati s vršnjacima. To je sasvim normalno i očekivano, a ti im kao roditelj to želiš i priuštiti jer znaš da je to važno i dobro za njih. I jednostavno uživaš dok ih gledaš kako se igraju! No, dok se oni igraju, ti si na klupi ili negdje u blizini – s ostalim roditeljima. Neizbježno je družiti se s njima i čavrljati, iako to nekad može potrajati satima…
Nekad su ti razgovori ugodni, a nekad baš i nemaš volje razgovarati, ali osjećaš se dužnom, osjećaš se na neki način prisiljenom, pa ti sve još teže pada. No, možda je dovoljno samo promijeniti stav prema ovom kulturološkom fenomenu – čavrljanju na igralištu – pa će ti biti lakše i zabavnije.
Mame Jessica St. Clair i Casey Wilson objavile su audioknjigu „The Art of Small Talk“, pa su na portalu Today.com odlučili pitati ih kako bi mogle pomoći mamama svojim konverzacijskim supermoćima da se bolje nose s čavrljanjem na igralištu. Ideja za knjigu sinula im je, inače, za vrijeme Covida, kad su shvatile da im nedostaje čavrljanje na igralištima.
U audioknjizi ove mame dijele šest jednostavnih koraka za poboljšanje kvalitete čavrljanja s drugim roditeljima. Evo ih ukratko:
Čavrljanje na igralištu
1. „Ogovaranje“ tate
Ako razgovaraš s drugom mamom, dobar početak razgovora može biti šaljiv razgovor o tatama. Ne misle, naravno, stvarno ogovaranje, nego nešto poput: „Tate izgledaju tako ponosni na sebe kad se pojave u parku nedjeljom, zar ne?“ ili „Netko bi im trebao dati medalju. Nagradu za životno djelo jer su se pojavili“.
2. Fascinantne činjenice
„Znate što sam pročitla? U Parizu uvijek imaju kafić koji poslužuje alkohol u njihovim parkovima. Možete li zamisliti koliko bi ovo bilo ugodnije s čašom vina u ruci?“ Možeš li zamisliti kako ovo „otapa“ svaki razgovor? Mi možemo!
3. Stare, dobre teme
„Jeste li iz kvarta?“ ili „Dolazite li često ovamo?“ Čista klasika, ali zašto ne? Kao i kada govorimo o vremenu, nije revolucionarno, ali djeluje, bila kiša ili sunce, bio susjed ili gost.
4. Fizičke geste
Znaš onaj osmijeh koji ima Mona Lisa? Autorice knjige ga opisuju kao „malo uzdizanje na kutovima usana“, a ne „osmijeh punih zuba“. Upravo takav osmijeh može poslužiti kao poziv da netko drugi započne razgovor s vama.
5. Komplimenti djeci
Djeci često možete dati iskren kompliment, pa zašto ne i djetetu onog tko je pored tebe i s njim možeš razgovarati. Dovoljno je reći: „Kako je slatka!“ to je sasvim dobar početak razgovora. Može to biti i nešto maštovitije, kao: „Kako divnu boju kose ima! Treba mi pramen da ga odnesem svojoj frizerki!“ ili „Kakvu frizuru si joj napravila! Ja sam svojoj jedva navukla hlače…“ A možeš čak i dati kompliment i roditelju i djetetu: „Ima tvoje oči, zar ne?“
6. Odmah prijeđi na stvar
Budi sasvim iskrena i reci: „Kako se lijepo slažete vas dvoje! Kako uspijevaš biti tako smirena i strpljiva?“ Onda druga strana kaže nešto poput: „Ma ne, nisam, što ti je…“ I to je i više nego dobar početak razgovora.
U svakom slučaju, komunikacija mora teći u oba smjera, pa nemoj samo ti govoriti, nego i slušaj. Tako će razgovor puno duže potrajati i biti zanimljiv.
