Djeca se udaraju. Djeca udaraju drugu djecu. Djeca dobiju udarac drugog djeteta. To je jednostavno tako i nekad se pomirimo s tim. No, zašto se to stvarno događa? I kako reagirati kad se dogodi?
Kad čuješ da je tvoje dijete udarilo drugo dijete, uglavnom doživiš omanji šok. Ako si od roditelja koji se trude odgajati djecu što ispravnije (hm, a kako je to zapravo?) i ako ne trpiš nasilje i uvjeren(a) si da je tvoje dijete najbolje na svijetu, sigurno da te jedna rečenica poput „Vaše sin je udario mog“ u parku, na neki sasvim obični dan, može izbaciti iz takta.
Pa počneš razmišljati: pa ne gleda nikog tko tuče nekog, zna da je to loše, ne dajem mu nasilne crtiće, a kamoli filmove, pazim da ne vidi ništa slično, pružam silnu ljubav, pričam, pazim, odgajam… Pa dobro zašto je udario drugo dijete?! I tu kreće krivnja. A skupa s krivnjom kreće i strah od još lošijeg ponašanja koje bi se moglo javiti i strah da ćeš to slušati i u vrtiću, pa školi…
No, pazi ovo. Nije tvoja krivica. Dobro? Gotovo sigurno možemo reći da nije tvoja krivica. Ako radiš sve kako treba, nema straha od tog da će sve postati još gore i da je to zbog nekog tvog postupka. Malo je djece koje neće nikad u svom djetinjstvu udariti drugo dijete ranije ili kasnije. Naravno, to što je to uobičajeno, ne znači da ćeš to dopustiti i pustiti da se zaboravi kad se jednom dogodi, jer tako djetetu daješ do znanja da je to u redu – a to ne želiš.
Zašto djeca udaraju
Iako roditelji možda misle da je dijete samo zbog nečeg „izgubilo živce“ ili se razljutilo, pa pretjeruje reakcijom, udaranje je zapravo nezdrav oblik komunikacije. Ponekad je taj udarac znak da dijete nije razvilo prikladnije komunikacijske alate. Ponekad im je teško kontrolirati svoje emocije, pa na taj način zapravo reagiraju umjesto da koriste svoje riječi.
Nije zapravo previše bitno je li dijete igdje to moglo vidjeti ili doživjeti, pa sad udara druge, jer to nije smjer u kojem želiš krenuti u rješavanju ovog problema. Nije cilj niti umanjiti važnost dječjeg udaranja. Jednostavno ne treba odmah paničariti, nego polako pokušati riješiti problem.
Kako reagirati kada tvoje dijete udari
Ako tvoje dijete samo povremeno udari drugo dijete, važno je ostati miran kada se to dogodi kako ne situacija ne bi bila još gora, a ujedno tako dijete može iz prve ruke vidjeti kako izgleda ostati miran usred situacije koja je sve samo ne mirna.
Ako tu situaciju promatraš, važno je biti čvrst, ali smirenim tonom reći nešto jednostavno poput 'stani', 'ruke k sebi' ili 'bez udaranja'. Zatim daj djetetu priliku da pokuša napraviti nešto drukčije, kao što je korištenje riječi kako bi ustanovilo što ga je naljutilo ili izazvalo. I ne, nemoj očekivati niti tjerati dijete da se odmah ispriča, pogotovo ako se radi o djetetu mlađem od dvije godine.
Ako primijetiš da tvoje dijete češće udara druge, nije loše prokomentirati to sa stručnjakom – u vrtiću, školi ili drugdje.
Što učiniti kad tvoje dijete dobije udarac
Postoji velika vjerojatnost da će tvoje dijete u nekom trenutku primiti udarac. Kada se to dogodi važno je pokazati suosjećanje i empatiju, usredotočujući se na osjećaje i dobrobit tvog djeteta. Potvrdi djetetove osjećaje i daj mu do znanja da udaranje nije prikladna reakcija. Kada se radi o dovoljno maloj djeci, koja ne mogu shvatiti značenje isprike, odlična je ideja dati im priliku da "ponove" ono što je dovelo do udarca – ali samo ako procijeniš da je to na mjestu i da će biti dobro prihvaćeno s druge strane.
Ako roditelj djeteta koje je udarilo tvoje ne shvaća situaciju ozbiljno koliko ti želiš, jednostavno se i ti i dijete maknite iz tog društva, ako je moguće. Ništa pozitivno neće proizaći iz nekakvog emocionalnog ispada u takvoj situaciji. Ako to drugo dijete i roditelja često susrećete, onda je možda dobro razgovarati s roditeljem, ali tek kad sabereš misli i kad djeca nisu u blizini.
Upamti da jednako kao što tvoje dijete nije zlobno kad udari nekog, situacija je jednaka kad je u pitanju obrnut slučaj.
