Svi mi imamo mišljenje i nešto za reći drugim roditeljima, čak i unutar obitelji, dati im do znanja da ne mislimo isto kao i oni i da ne bi trebali raditi tako. No to ne znači da bismo svaki put trebali.
Nježno roditeljstvo mnoge je izludjelo, a posebna su kategorija bake i djedovi. Njima to nikako nije jasno niti im je ikad "sjelo". Oni su to radili drukčije i ovo danas nije nešto što mogu lako razumjeti. Nije samo stvar u nježnom roditeljstvu, nego u cijelom pristupu roditeljstvu s kojim se generacije prije današnjih baš i ne slažu.
Bilo da se radi o strogim rutinama ili nedostatku rutina, previše aktivnosti nakon škole ili disciplini, starije generacije uvijek imaju nešto za reći. Bake i djedovi posebna su kategorija. Većina je naučila da je najsigurnije šutjeti i složiti se s onim što i kako njihova djeca rade kao roditelji. Ipak, ima i onih drugih...
Sveta mantra baka i djedova trebala bi biti - Ne miješaj se. Ali nije to lako svaki put ispuniti. Snahe i svekrve su posebna priča, pa kad je u cijelu priču uključeno i dijete, a mladi roditelji nespremni na kritike... Neke je stvari bolje jednostavno preduhitriti i ne uzrokovati. Savjeti, prenaglašeni komentari i usporedbe s drugim mladim mamama samo pogoršavaju stvari.
Bake i djedovi ne mogu uvijek prešutjeti ono što misle i ne moraju nužno nikad ne reći baš ništa. Ipak, neke je stvari bolje ne reći. Bake i djedovi moraju prihvatiti da je na roditeljima kako će odgajati njihove unuke i da se moraju držati po strani. To nije uvijek lako, ali ako postoji čvrsta osnova dobre volje, obje generacije trebale bi se moći nositi s povremenim razlikama u mišljenjima.
Evo koje rečenice ne bi trebali izgovarati bake i djedovi.
1. Zar baš nikad ne kažeš ne?
Možda se ne slažeš uvijek s nježnim roditeljstvom, možda to nekad i prelazi granice i postaje previše popustljivo. No dok te nitko ne pita za savjet i mišljenje... A ni tad ovo nije pravi način.
2. Ja to ne bih tako učinio/la.
Da, i? Neki su dijete odgajali prije 30, 40 godina, a neki danas. Ništa nije isto. Ništa se ne radi isto. A i kad si u pravu, opet postoji bolji način za reći to.
3. Zar ona stvarno još uvijek doji?
Stvarno joj nećeš dati keks? Ne daš joj dudu da se smiri? I tako dalje, i tako dalje. Da, doji. Ne, neće joj dati keks ako smatra da joj nije potrebno. Odlučuju roditelji. A zgražanje nije najbolji način za doprijeti do nekog.
4. Nismo li malo preveliki za kolica?
Ovakva pitanja čak i ako su u najboljoj namjeri postavljena, zvuče kao sjajna podloga za raspirivanje ljutnje.
5. Dijete susjedine kćeri spava cijelu noć, naučila ga je tako.
Svi drugi rade dobro, osim roditelja tvojih unuka? Hm, nije pravi put do njihova srca.
