Djeca vole bake i djedove, a i obrnuto! Nekad se bakama i djedovima čini da je jednostavno previše za njih obvezati se na malo češću skrb za unuke, ali osim što je korisno jer pomaže svima – čini se da bake i djedovi imaju posebnu korist od ovog.
Nije uvijek jednostavno bakama i djedovima brinuti se za svoju unučad. Ljubav je obostrana gotovo uvijek i bezgranična, ali nije baš jednostavno uvijek bakama i djedovima posvetiti se nekom toliko mlađem od sebe. To zahtijeva snagu, dobro stanje organizma i dobru volju, ali znanost kaže da se sve to itekako isplati.
Osim što, naravno, od ovog druženja i zajedničkog vremena koristi imaju roditelji – koji znaju da im je dijete na sigurnom kad ne mogu biti s njim, djeca – jer provode zajedničko vrijeme s osobama koje im puno znače u njihovim životima, a čini se i – bake i djedovi. Osim što uživaju u podmlatku i sigurno se od srca nasmiju, ovo druženje za njih ima još jednu važnu prednost – čuva zdravlje njihovog mozga i usporava kognitivni pad koji dolazi s godinama.
Otkrila je to nova studija provedena na Sveučilištu Tilburg u Nizozemskoj, koju je objavilo Američko društvo psihologa.
Sporiji kognitivni pad
Ta je studija pokazala da bake i djedovi koji pomažu svojim unucima s domaćom zadaćom, pripremaju im obroke ili ih vode u park ili školu, kroz ove se jednostavne aktivnosti i redovitu brigu o unucima zapravo brinu za svoj mozak. Takve aktivnosti, naime, mogu pomoći starijim osobama da održe bolju verbalnu tečnost i epizodno pamćenje - pamćenje koje služi za prisjećanje osobnih prošlih događaja.
"Ono što se najviše istaknulo bilo je to što se činilo da je biti baka i djed koji brine o djeci važnije za kognitivno funkcioniranje od toga koliko često su bake i djedovi pružali brigu ili što su točno radili sa svojim unucima", rekla je Flavia Chereches, glavna istraživačica studije.
Studija je uključivala 2887 baka i djedova starijih od 50 godina i s prosječnom dobi od 67 godina. Svi su bili kognitivno zdravi tijekom razdoblja istraživanja i živjeli su samostalno. Sudionici su između 2016. i 2022. tri puta odgovarali na pitanja ankete i izvršavali kognitivne testove.
Pitanja na koja su odgovarali bila su, na primjer: koliko često brinu o svojim unucima bez prisutnosti roditelja djece i kada obično pružaju brigu - tijekom školskih praznika, vikendom, radnim danima, tijekom cijele godine.
Oko 56 posto sudionika reklo je da se oni skrbe za djecu tijekom cijele godine. Ipak, istraživači su istaknuli da je ključno razumijevanje specifičnih aktivnosti, a ne samo učestalost. Čini se da je igranje igara ili pomoć s domaćom zadaćom povezano s boljom verbalnom tečnošću i boljim epizodnim pamćenjem. Bake i djedovi koji često pokupe djecu iz škole, također su pokazali veću verbalnu tečnost.
Bakama bolje ide
No znanstvenike je zanimalo je li jednak utjecaj na muškarce i žene, odnosno djedove i bake. Ispostavilo se da, očekivano, bake se brinu o djeci češće od djedova, a čini se da i korist koju imaju od toga traje dulje kod njih.
Bake koje su se brinule za unučad imale su oštrije pamćenje i bolje verbalne vještine na početku studije, pri čemu je to sporije nestajalo nego kod baka koje se nisu brinule o unucima. Međutim, muškarci koji se brinu o svojim unucima također su započeli studiju s boljim vještinama od onih koji se ne brinu, ali su njihove vještine slabjele istom brzinom kao i oni kod onih djedova koji se ne brinu o unučadi.
U čemu je štos? Istraživači su primijetili da bake drugačije komuniciraju sa svojim unucima. Obično su više uključene u fizičku i emocionalnu skrb, dok se djedovi uglavnom bave aktivnostima u slobodno vrijeme.
"Pružanje dobrovoljne skrbi, unutar podržavajućeg obiteljskog okruženja, može imati drugačije učinke za bake i djedove od skrbi u stresnijem okruženju gdje se osjećaju nepodržano ili osjećaju da skrb nije dobrovoljna ili teret", rekla je Chereches.
