
Evo i mene... javila bih odmah ujutro, ali nisam stigla od posla do sada... radila sam jutros primastick test i nista, negativno... jos nista od vjestice... danas 29 dan... valjda nisam sada u onoj fazi " mozda sam se prehladila, mozda je kasna ovulacija, mozda nesto trece..." pa to stvarno nije fer, ili nek dodje ili neka napokon taj test bude pozitivan jer ovo je mucenje, nista drugo... samo tuga poslije negativnog testa pa nada i onda najbolje da prokletnica dodje...
A čudno mi je to Bubi Jesi danas radila test možda? Inače koliko sam imala prilike pročitati po forumima, cure koje bi imale tako jedva vidljivu crtu, kroz neki period vremena bi im se ipak pokazalo da su trudne... Možda je do testa, da probaš neki drugi?
A baš mi je žao draga. Da, i mi smo zagrizli malo prejako, samo o tome sam guglala, razmišljala, čekala, ma užas ono... Same sebi stres napravimo, i onda tijelo jadno reagira na to... Samo opušteno, koliko možemo naravno, i doći će beba...
Draga Luki5.
Ne znam da li se sjecas da si mi nedavno dala svoje misljenje o mojim nalazima, ali samo sam ti htjela napisati da si bila u pravu.
Sad sam dosla od svoje doktorice, kako mi je progesteron skoz niski ne dolazi do ovulacije.
Poslala me na vadjenje tsh, tsh4, anti tpo i anti tg,pa cu to odmah sutra ili u srijedu rijesiti.
Takodjer me za 01.09 narucila na pregled u Petrovu, pa cemo vidjeti sto i kako dalje:(
Što me ne ubije, to me ojača...
Draga Bubi baš mi je žao što je ipak stigla. Možda je i bilo oplođeno jaje al se nije dobro smjestilo? Ja sam se baš ponadala da će na ovoj temi biti dosta plusića ovaj mjesec. Stvarno to je ponekad naopako, tko želi ne može, tko može nije siguran da želi. Mi smo u totalnoj idili pokušavali 6 mj i uhvatilo se baš onaj mjesec kad nam se život okrenuo naopačke. Negdje u dane kad mi je bila implantacija sam se s mužem posvađala do razine spominjanja razvoda, on nije mogao shvatiti koji mi je vrag i zašto se manično čudno ponašam, a ja od suludih osjećaja nisam ništa mogla racionalizirati nego sam samo jecala. Ali eto bili su hormoni valjda. Sad imamo malo čudo koje raste, ali nismo još riješili hrpu životnih problema... Valjda to tako mora bit da nam ne bi bilo dosadno. Drži se i za 14 dana na posao!
[/url
Zabice, mislim da nije, to je ono sto MiuMau kaze, toliko sam se opteretila da sam zbunila i svoje tijelo... i tvoj primjer potvrdjuje da kad skrenes misli s toga da se desi... jedino mi je zao sto ti to nisu bile lijepe misli, ali nadam se da je sada ok... ne znam o cemu je rijec, ali bebica sigurno neopisivo jako povezuje supruznike. Ja sam se cvrsto odlucila sto vise mogu opustiti, uzivati, ne toliko razmisljati, analizirati itd. Cak sam izbrisala kalendar u koji sam sve zapisivala da ne provjeravam stalno kada treba vjestica doci, kada ovulacija, je li bila ovaj mjesec itd. Tako da cu biti jedna od onih zena koja ne zna da je trudna dok joj ne pukne vodenjak!
Takve smo mi zene, osjetljive, a s druge strane toliko jake da mozemo izdrzati jako puno toga! Nema toga sto mi zene ne mozemo! 💖
Pozz.. eto vratila sam stari profil... netko me pitao jel sam odustala? Ne,nisam. Ponasam se kao da je sve ok, svaki mj ocekujem M znam kad otprilike mora doci, onako opusteno bez nadanja bez razocaranja.. polako. Moj dragi i ja kad smo tek prohodali znali smo da smo si suđeni.. i odlucili smo da cemo 2017 te poceti raditi na bebi.. no nakon nekih mj dana se to promjenilo i odluceno je da cemo odmah poceti.. pa onda valjda Bog ceka tu 2017 tu hehe i zato sam se opustila :D
The desire to have a child never goes away. It grows,makes us to fight for our Precious gift from heaven.
14.06.2015. M
Sortiraj odgovore
Najstariji